Mustafa ef. Spahić

Najvažnije je da reis Cerić okonča svoje upravljanje

image Mustafa ef. Spahić

Šta je sve akademik Karić doživio kao protivkandidat reisu Ceriću 2005. godine? Kakvu je ulogu odigrao Zijad Ljevaković, a kakvu Aziz Kadribegović? Šta je Šaćir Filandra objašnjavao američkom ambasadoru?

Saznali smo imena kandidata za reisa Islamske zajednice Bosne i Hercegovine. Griješim li kada mi se čini da su od samih kandidata zanimljiviji oni koji su odustali od kandidature?

- Kao prvo želim istaći: apsolutno je bitnije, važnije i relevantnije ko odlazi od pitanja ko dolazi. Najvažnije je da ovaj aktuelni, sadašnji reis koji koristi treći uzurpirani mandat, a halalit ćemo mu ga ukoliko se ne bude petljao u posao novog reisul-uleme i ukoliko mu ne bude blokirao i onemogućavao rad, okonča svoje upravljanje Zajednicom. To je sa stajališta interesa, potreba i procesa u IZ-u BiH važnije od pitanja ko dolazi. Dakle, da parafraziram predsjednika Sabora Islamske zajednice Safeta Softića u prošlim Danima, koji je zaista definirao suštinu: novi reis će Islamsku zajednicu vratiti sebi - svome poslanju, svojoj misiji, svome zadatku. U tom dijelu se slažem s njim, ali ne i u onom u kojem govori o kandidatima koji nisu prihvatili kandidaturu.

Dakle, ne griješim kad kažem da su od kandidatura bitnija odustajanja od kandidatura?

- Pa puno je ljudi očekivalo kandidature akademika Enesa Karića i prof. dr. Nedžada Grabusa, muftije u Ljubljani. Citirat ću doslovce šta je u Danima rekao predsjednik Sabora o odustajanjima od kandidature: "Iskren da budem, doživio sam ih na način kako su ih oni prezentirali. Vjerujem da vi mislite, prije svega, na profesora FIN-a Enesa Karića, koji je dao dva ili tri razloga za odustajanje i  prihvatam da su to stvarni razlozi, mada, iskreno, volio bih da se on pojavio kao kandidat i to bi, sasvim sigurno, diglo ove izbore na jednu višu razinu. Mislim da bi time Islamska zajednica bila samo na dobitku.

Nadalje, prof. dr. Nedžad Grabus je dao saopćenje o odustajanju, obrazlažući to potrebom na ostajanju u Ljubljani, na započetom projektu izgradnje Islamskog centra. Profesor Grabus mi je to i ranije nagovijestio i ja razumijem da je to razlog." Kad se gleda površinski, obrazloženje bi moglo biti prihvatljivo. Ja, kao jedan od kućnih prijatelja akademika Karića, koji me čak i bez mog pitanja i ikakve želje stavio i u svoj roman, najviše sam opsjednut i pritisnut pitanjima ljudi zašto se on nije ponovo kandidirao za reisul-ulemu. Barem me je 500 ozbiljnih ljudi to upitalo. I oni mi kažu da je ova naša grupa, koja je uistinu stajala iza Karića 2005, učinila izdaju emaneta, misije, izazova i poziva i da je načinila mrlju i krastu na živom tkivu Islamske zajednice. Izvana, površinski, to se može opravdati i ovim što kaže predsjednik Sabora, međutim, u Bosni ima jedna riječ koja sve komplicira, a to je "ali". Da bi stvari bile kompletne i komplementarne, one moraju biti i tačne i istinite. Izvana tačne, a iznutra istinite. Kada je Karić u pitanju - stvari su samo tačne. Mora se priznati da je akademik Karić, kao protivkandidat 2005. tadašnjem reisu dr. Ceriću od svih struktura u muftilucima i po medžlisima bio ometan i sprečavan u predstavljanju sebe kao kandidata, u predstavljanju svoga programa, plana rada i svojih saradnika. Od establišmenta i režima u Islamskoj zajednici, za koji se nadamo da će trajati još samo koji mjesec, Karić je sa svojom kandidaturom doživljen  skoro kao ratni zločinac i rušitelj Islamske zajednice. A svi oni koji su bili njegova podrška javno su prokazani i osumnjičeni. Čak je na pretkandidacionom skupu u Sarajevu, ne bilo ko nego tadašnji, a i sadašnji u 14. godini mandata direktor Gazi Husrev-begove medrese javno i bez stida i srama, a kamoli griže savjesti, kazao da ukoliko Mustafa Cerić ne ostane reisul-ulema, Islamska zajednica će se izručiti u čeljusti i kandže Sjedinjenih Američkih Država i to će dovesti u pitanje jedinstvo Islamske zajednice.

Oprostite, ko je to rekao?

- Tadašnji i sadašnji direktor Gazi Husrev-begove medrese, imenom i prezimenom Zijad Ljevaković. To je kazao u prisustvu samog Karića. Šta ovo govori? Da su Cerić i ljudi koji su iza njega po cijenu života stajali bili spremni dovesti u pitanje jedinstvo Islamske zajednice, ukoliko bi po njihovom – ne daj Bože - Karić prošao. Dakle, ko je imao pameti, te 2005. mogao je samo jedno zaključiti: da Cerić mora ostati reis, a da je pitanje hoće li Karić, doživljavajući sve to, više ikad moći, htjeti, željeti i imati snage da se kandidira. To nije sve. Tadašnji, a i sadašnji već dvadesetogodišnji urednik Preporoda, inače i penzioner i uposlenik s punom i plaćom i penzijom, intervjuisao je i reisa Cerića i protivkandidata Karića. Karićev intervju je presoljen tako što je glavni urednik naknadno ubacio pitanja na koja Karić naravno nije mogao odgovoriti. Ona su ostala kao čardak u zraku, ni na nebu ni na zemlji. Taj glavni urednik Preporoda je nakon intervjua ubacio pitanja i ona su samo ostala kao pitanja u Preporodu! Taj Preporod i sad postoji. Inače, prema Karićevom sudu i mišljenju koje on i do danas nije možda promijenio, taj glavni urednik Preporoda Aziz Kadribegović je njegov kućni prijatelj. Vjerujem da Karić Kadribegoviću jeste, a koliko je on Kariću, taj intervju je malo ogledalce. E sad, kad mu je to uradio kućni prijatelj, šta bi mu tek uradio, ne daj Bože, da mu je bio kućni neprijatelj? Taj postupak se može u ljudskim granicama razumjeti, ali se nikako ne može opravdati.

Ama, kako se tako nešto može razumjeti?

- Može. Kanumnama Murata prvog kaže da vlast, moć, privilegije, sila nemaju brata, nemaju rođaka i nemaju prijatelja. Odlazeći reis Cerić je 2005. bio otjelovljena i politička i državna i međunarodna, diplomatska i medijska moć, vlast i politika. Sad je druga pjesma. I sad su naspram njega i kukavice hrabre. U toj istoriji izbornog beščašća za reisa 2005. svoju neizostavnu ulogu je imao i sveradoznali i sveprisutni, podoban za sve režime i vlasti, tadašnji predsjednik Kulturne zajednice Bošnjaka Preporod, a sada dekan Fakulteta političkih nauka Šaćir Filandra. Na jednom prijemu u američkoj ambasadi te 2005, onako neobavezno se razgovaralo i o izborima za reisa. Filandra je imao potrebu bez ikakvog pitanja, bez povoda i razloga, da javno tadašnjem američkom ambasadoru kaže da bi dobro bilo da tadašnja postava Islamske zajednice ostane i da se ne dogodi promjena. A i taj profesor/dekan slovi za kućnog prijatelja Enesa Karića, kojemu je Enes doista u životu, u granicama svojih mogućnosti, nastojao pomoći.

Razlozi odustajanja akademika Karića su dakle teška iskustva iz 2005?

Ima još. Sadašnjeg predsjednika Sabora Safeta Softića neizmjerno cijenim, poštujem i volim: on puno zna, ima veliko iskustvo i njegovi su dosadašnji nastupi u javnosti doživljeni kao utjeha i kao nada. Međutim, neposredno poslije izbora u Saboru, u jednoj TV emisiji učestvovali smo prof. dr. Fikret Karčić, predsjednik Softić i ja. Voditelj nas je pitao hoće li biti izbora u Islamskoj zajednici i ukoliko budu – za koga će biti svako od nas. Jako neoprezno i ishitreno predsjednik Sabora Safet Softić je kao svog kandidata istakao Huseina Kavazovića, tadašnjeg muftiju, ali je i rekao da bi mu bilo drago da se i dr. Enes Karić kandidira. Ja sam kazao da odnose u Islamskoj zajednici treba depersonalizirati i da se sa imena u procesima mora preći na institucije, na organe, na djela, procedure, sadržaj. Ne uzimam ja taj odgovor Softiću u tolikoj mjeri za zlo, ali mislim da i u tom javnom odgovoru njega kao predsjednika Sabora treba tražiti motive odluke Karića da se sada ne kandidira. Karić je redovni profesor Fakulteta islamskih nauka, akademik i ono što je 2005. u toj predizbornoj kampanji podnio, to ne mogu podnijeti ni konjska kopita. Je li uredu da mi jednog profesora, akademika drugi put izlažemo blamaži? Zato ističem značaj ova dva pitanja: najvažnije – ko nikad više neće biti reisu-l-ulema i pitanje ko nije i zašto nije kandidat. Sem Karića, tu je i dr. Nedžad Grabus o čijim unutrašnjim razlozima ne znam ništa. Oni vanjski koje je naveo: Islamski centar, izazov uspostavljanja, jačanje IZ u Sloveniji, stoje k’o korintski stubovi.

Možemo li sada reći nešto o kandidatima?

Umjesto o kandidatima ja ću kazati da je ovaj, nadamo se, ako Bog da, odlazeći reisu-l-ulema nakon nepunih 20 godina učinio sve da ne bude kandidata, da ne bude kandidatura, da ne bude izbora i da je pravio ambijent – poslije njega potop. I na aprilskom zasjedanju Sabora bio je pokušaj izvođenja klasičnog puča, državnog udara u Islamskoj zajednici i rušenja ustavnog poretka IZBiH. To je u KZ SFRJ označavano kao kontrarevolucija, što je gore od rušenja države. U reisovoj i Salkićevoj izvedbi išlo se ka formiranju Islamske zajednice i islamskih zajednica, a da se izbjegnu izbori. Sabor je, zahvaljujući i predsjedniku i sabornicima prozreo ovu igru i izbori su raspisani. Ali, na jednom skupu u Fojnici dogodio se pokušaj reisa Cerića da poslije sebe postavi samo sebe i nikog drugoga. To je bilo apsolutno jasno. Ipak, već dva-tri zasjedanja Sabora idu izbori, mučno, ali idu. Opet ima nešto nevjerovatno. U Oslobođenju 2008. taj čovjek je javno rekao da se nikad više neće kandidirati i da će se igrati sa unučadima. Ove 2012. stalno ponavlja stvar koja ne stoji – ja se neću kandidirati. Umjesto da kaže: na temelju Ustava Islamske zajednice i najviših normativnih akata mandat reisu-l-uleme je maksimalno dva puta po sedam godina. Ne može niko da kaže neću se kandidirati kad se nema pravo kandidirati.


(Vijesti.ba/Oslobođenje)


  • email Pošalji prijatelju
  • print Print verzija
  • Plain text Plain text


Vaše mišljenje
SMATRATE LI DA MEHMED BAŽDAREVIĆ MOŽE ODVESTI ZMAJEVE NA EVROPSKO PRVENSTVO?