Specijalan tretman za Vuka Hamovića

Hercegovačka struja za srbijanskog tajkuna

image Vuk Hamović

Dva mjeseca prije nego što je smijenjen s funkcije direktora Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg-Bosne MATAN ŽARIĆ je potpisao Ugovor o kupoprodaji tercijarne rezerve kojim je kompaniji „Energy Financing Team“ u vlasništvu najvećeg regionalnog trgovca strujom ...

... VUKA HAMOVIĆA osigurao status povlaštenog kupca skupe električne energije sve do kraja 2013. godine; posljednji ugovor koji je Žarić potpisao za trajanja svog direktorskog mandata predstavlja, međutim, samo nastavak višegodišnje poslovne suradnje koja je Hamoviću donijela golemi profit, a mostarskom poduzeću gubitak.

FAVORIZIRANJE BEOGRADSKE KOMPANIJE : Direktor Elektroprivrede HZHB Matan Žarić potpisao je s predstavnicima EFT-e više poslovnih ugovora, ali je svaki put tvrtki Vuka Hamovića struju prodavao po znatno nižim cijenama.

Bivši direktor Elektroprivrede Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Matan Žarić prodavao je električnu energiju Hrvatskoj elektroprivredi Zagreb (HEP) po tri puta višoj cijeni u odnosu na beogradsku kompaniju Energy Financing Team (EFT), u vlasništvu srbijanskog tajkuna Vuka Hamovića! Prema obimnoj dokumentaciji kojom raspolaže Slobodna Bosna, dugogodišnji je prvi čovjek Elektroprivrede HZHB, inače kadar HDZ-a BiH, s vodećim balkanskim trgovcem strujom sklopio više poslovnih aranžamana kojima je Hamoviću, nedvojbeno, omogućio status favoriziranog kupca tercijarne rezerve električane snage. Usporede li se, naime, Ugovori o kupoprodaji električne energije između Elektroprivrede HZHB i Energy Financing Team Trebinje s gotovo istovjetnim ugovorima koji su za Žarićevog mandata (ali i u vrijeme njegovih prethodnika) sklopljeni s drugim kompanijama, očevidno je kako je Hamovićeva tvrtka-kćerka u BiH imala (i još uvijek ima) povlašten tretman. I to ne samo kada je posrijedi cijena struje, nego i zakupa tercijarne rezerve, što je Vuku Hamoviću donijelo milijunsku dobit, a Elektroprivredi HZHB jednak gubitak.
 
SKUPA I JEFTINA STRUJA


Tadašnji direktor Elektroprivrede HZHB Matan Žarić potpisao je 25. oktobra 2010. Ugovor o kupoprodaji tercijarne rezerve za cijelu prošlu godinu s predsjednikom Uprave Hrvatske elektroprivrede Zagreb Leom Begovićem (kojeg je na tu funkciju također postavio HDZ Hrvatske). Žarić se Ugovorom obvezao da će HEP-u osigurati tercijarne rezerve električne snage 150 megavata tijekom cijele 2011., po cijeni od 1,5 milijuna eura, koliko iznosi godišnji zakup, bez obzira hoće li rezerve biti aktivirane ili neće. Radi se, pojasnimo, o tzv. havarijskoj, skupoj struji koju elektroenergetske kompanije nastoje što manje koristiti, upravo zbog visoke cijene. U našem bližem okruženju skupu struju su uglavnom kupovale Slovenija, Mađarska i Slovačka, zbog manjka električne energije, odnosno, problema s opskrbom. Kako se navodi u Ugovoru s HEP-om, Elektroprivreda HZHB je hrvatskoj kompanija prodavala električnu energiju za 125 eura po megavatsatu, što je bila njezina tadašnja realna tržišna cijena. Precizirano je i da maksimalan broj naloga za isporuku struje u 2011. godini ne može biti veći od petnaest, te da vrijeme između dvije isporuke ne može biti kraće od 48 sati. Dvadesetak dana poslije, 17. novembra 2010., Matan Žarić je sklopio još jedan Ugovor o kupoprodaji mjesečne tercijarne rezerve, ovoga puta s Draganom Anđelićem, direktorom za investicije u Hamovićevoj tvrtki Energy Financing Team Trebinje, koji se jednako tako odnosio na period od 1. januara do 31. decembra 2011. Elektroprivreda HZHB je, prema odredbama ovog Ugovora, EFT-u trebala osigurati mjesečnu tercijarnu rezervu do 80 megavata tijekom cijele godine, ovisno o mjesečnim tehničkim mogućnostima, odnosno, količini slobodne električne energije koju imaju na raspolaganju. U tom je smislu dogovoreno da će mostarska kompanija odrediti iznos rezervi za svaki mjesec i da ovisno o stanju može dozvoliti i aktivaciju veće količine električne energije, s tim da maksimalan broj naloga u 2011. nije mogao biti veći od 24 (znatno više nego što predviđa Ugovor s HEP-om). Na popisu pogodnosti koje je nekadašnji direktor Matan Žarić omogućio beogradskoj kompaniji je i smanjenje roka između dvije isporuke električne energije koji iznosi 24 sata. No, to su tek periferni detalji, uzmu li se u obzir drastične razlike u cijeni struje.

Dok je direktor Elektroprivrede HZHB Matan Žarić Hrvatskoj elektroprivredi Zagreb električnu energiju prodavao po cijeni od 125 eura za megavatsat (blizu 250 KM), cijena struje za njegovog srbijanskog partnera, vlasnika EFT-e Vuka Hamovića je iznosila 88 KM po megavatsatu. Istodobno je beogradska tvrtka za osiguranje mjesečne rezerve do 80 megavata mjesečno plaćala simboličnih 300 KM. Uporedi li se taj iznos sa zakupninom tercijarne rezerve duplo manje snage koju je u prošloj godini platila Hrvatska elektroprivreda Zagreb, računica pokazuje da je ukupna svota bila deset puta manja?! Dodajmo tome da u roku od dvadesetak dana, kada je Matan Žarić potpisao ugovore sa HEP-om i EFT-om, nisu zabilježene bilo kakve drastične promjene cijena električne energije na tržištu koje bi opravdale golemu razliku u vrijednosti struje.

KONTINUITET POSLOVNE SURADNJE: OD ŽARIĆA DO KREŠIĆA

Poslovna suradnja Elektroprivrede HZHB i EFT-e nastavljena je i u prošloj godini, kada je Matan Žarić sklopio novi ugovor s Vukom Hamovićem, odnosno direktorom njegove bh. kompanije Rankom Čokorilom. Ugovor je potpisan 17. augusta 2011., dva mjeseca prije Žarićeve smjene sa direktorske funkcije, ali je na snazi ostao sve do danas. Iako se, naime, ugovori o kupoprodaji tercijarne rezerve uobičajeno potpisuju na godinu dana, ovaj se odnosi na razdoblje od dvije godine, do konca 2013., premda je menadžment Elektroprivrede HZHB struju mogao ponuditi bilo kojem međunarodnom operatoru (javni pozivi se u pravilu oglašavaju u augustu i septembru). Sudeći prema odredbama ovog Ugovora, posve je jasno da je on pripreman za ciljanog kupca, kojem je omogućeno da rezerve električne energije koristi po još liberalnijim uvjetima. Tako je Žarić najvećem balkanskom trgovcu strujom osigurao rezervu snage 200 megavati, s tim da je ugovorna cijena kapaciteta za osiguranje rezervne snage 1,5 milijuna KM. Osim što je taj iznos ponovno upola manji od zakupa koji je u 2011. platio HEP, nigdje u Ugovoru nije eksplicitno navedeno da li se suma odnosi na jednu ili dvije godine. Što se, pak, tiče cijene struje, ona je istina porasla na 150 KM po megavatsatu, ali je opet niža od cijene po kojoj je hercegovačka struja prodavana Hrvatskoj elektroprivredi Zagreb. Osim toga, Žarić je najvećem balkanskom trgovcu strujom Hamoviću omogućio da ukupnu cijenu rezerviranog kapaciteta od 200 megavati plati u šest jednakih kvartalnih rata, s tim da jedna rata iznosi 250.000 maraka.

Nakon što je odlukom Vlade Federacije BiH krajem oktobra prošle godine smijenjen Matan Žarić a za njegovog nasljednika imenovan HSP-ovac Nikola Krešić, novom je direktoru Elektroprivrede HZHB sugerirano da što prije raskine suradnju s Hamovićevom kompanijom. Iako je Krešić upozoren da je Ugovor o kupoprodaji tercijarne rezerve štetan, i da bi do konca 2013. godine mogao Elektroprivredi HZHB donijeti višemilijunske gubitke, čini se kako je i novi direktor Krešić našao „zajednički interes“ s kontroverznim srbijanskim tajkunom, koji je posljednjih godina zbog sumnji u prevare i davanje mita bio pod istragom u Velikoj Briatniji, SAD, Srbiji, Hrvatskoj, ali i u BiH. No, zbog nedostatka dokaza, protiv Vuka Hamovića nikada nije podignuta optužnica.

VUKOVO STRUJNO KOLO: HRVATSKA - SRBIJA - BiH

Posljednja velika afera u čijem se središtu našao Vuk Hamović otkrivena je prije dvije godine, u istrazi o isporukama struje iz Hrvatske elektroprivrede Zagreb Tvornici lakih metala u Šibeniku i Aluminiju Mostar. Tada su istražitelji USKOK-a provjeravali sumnjive ugovore o kupoprodaji struje između HEP-a i EFT-e, budući da je utvrđeno kako je hrvatska kompanija od Vuka Hamovića kupovala skupu struju, po cijeni višoj od 80 eura po megavatsatu, da bi cijena vrlo brzo pala za više od 50 posto. Istraživalo se konkretno da li su Hamović i njegovi poslovni partneri koji su na preprodaji struje ostvarili golemu zaradu isplatili proviziju nekadašnjem direktoru HEP-a Ivanu Mravaku. Hercegovačke su poslove Vuka Hamovića hrvatski istražitelji ispitivali i nakon što su procurile informacije da su određene količine jeftine električne energije, koje je HEP posredstvom šibenske tvornice isporučivao Aluminiju Mostar, ponovno završile na tržištu, a navodno ih je preko posrednika kupovao upravo Hamović, kako bi struju, ali po znatno višoj cijeni, prodao u Hrvatsku. No, i ta je istraga protiv Vuka Hamovića, kao i sve ranije, obustavljena zbog nedostatka dokaza.

LAHAK POS'O, A PARALI

Elektroprivreda BiH na prodaji tercijarne rezerve 2009. godine zaradila 13 milijuna KM

Poslovna dokumentacija o prodaji tercijarne rezerve u 2008. godini otkriva da je tadašnji direktor Elektroprivrede HZHB Vlado Marić struju prodavao kompanijama Korlea Invest iz Slovačke i Rudnap Group iz Srbije po približno istim uvjetima. Slovačka je tvrtka odabrana na međunarodnom javnom nadmetanju, a struju su plaćali 103 eura po megavatsatu. Na isti je način odabrana i beogradska kompanija Rudnap Group kojoj je struja prodavana po cijeni od 111 eura po megavatsatu. Prodaja tercijarne rezerve (a u BiH upravo Elektroprivreda HZHB ima najveće kapacitete), odnosno skupe struje predstavlja brzu i unosnu zaradu, ali je istodobno i vrlo rizična. Elektroprivreda BiH koja, u poređenju s Elektroprivredom HZHB raspolaže manjim kapacitetima, na prodaji tercijarne rezerve u 2009. godini je zaradila 13 milijuna KM.


(Vijesti.ba/Slobodna Bosna)




  • email Pošalji prijatelju
  • print Print verzija
  • Plain text Plain text


Vaše mišljenje
KO ĆE POBIJEDITI ?