Tadić: "Nisam optimist oko kandidature Srbije za EU"
Boris Tadić
"Nisam optimist", kazao je Boris Tadić komentirajući šanse Srbije da uskoro postane kandidat za članstvo u Evropskoj uniji.Tadić je svjestan da će Srbija teško do kandidature sve dok se ne riješi "kosovsko pitanje". A rješenje tog problema je, kako kaže srpski predsjednik, "danas malo dalje nego jučer".
"Status kandidata vrlo je teško dostići, ali mi ćemo se oko toga truditi do zadnjeg trenutka. No, to ne ovisi samo od nas već od svake države članice EU", kazao je Tadić novinarima u Beogradu, prenosi Blic, te dodao da Srbija nikad neće odustati od svojih strateških ciljeva.
A strateški cilj je, kako kaže Tadić, sadržan u sljedećoj formuli: "I EU i Kosovo".
(Vijesti.ba)
Pošalji prijatelju
Print verzija
Obični tekst
"Potresna svjedočenja žrtava iz privatnih logora"
----------
Najtragičniji primjer silovanja Srpkinja u Sarajevu jeste slučaj djevojke S. I., koju su silovala trojica muslimanskih vojnika u njenom stanu, a potom i ubili.
O njenoj nesrećnoj sudbini u iskazu priča njena prijateljica N. J., koja je bila u tom stanu za vrijeme ovog zločina, a koja je uspjela da izbjegne najgoru sudbinu - skočivši kroz prozor s prvog sprata.
Prema ovom iskazu, u stan S. I. 30. septembra 1992. došli su pripadnici Jukine vojske, koje je predvodio komandant vojne policije Hamdo Šašić.
Oni su upali u stan S. I., a Šašić je počeo da ih ispituje. Tada se "ubacio" jedan od vojnika riječima: Ne radi se to tako, nego ovako - uhvatio je Sanju za ruku i odveo u drugu sobu. Ta trojica su je maltretirali i silovali.
Šašić je rekao N. J., koja je ostala sa njim u prvoj sobi: Moramo, N., praviti balijsku djecu, a kada je N. J. ušla u sobu, zatekla je S. I. blijedu, crvenog vrata, sa pjenom na ustima. Šašić je rekao N.: Ti ćeš sutra naveče biti silovana sa moje strane.
-Bjekstvo skakanjem iz stana
Hamdo i ta trojica su potom otišli, zaključali stan, a N. je skočila sa prozora prvog sprata na neke vreće sa pijeskom i pobjegla preko rijeke Željeznice u Vreoca.
Službenica iz Buća Potoka M. O. uhapšena je 29. juna 1992. godine, nakon što se vratila u svoju opljačkanu kuću, odakle je pobjegla poslije muslimanskog napada na Pofaliće 17. maja 1992. godine i paljenja srpskih kuća u Orlovačkoj ulici u Buća Potoku, koje su predvodili momak sa nadimkom Žuti i Murat Šabanović iz Višegrada (poznat po tome što je prijetio da će branu na Drini dići uvis).
Poslije hapšenja odvezli su je u podrum starog hotela "Balkan", u centru Buća Potoka. Hapšenje je predvodio Sejo (Kemo), radio u "Zraku", odjeljenje "Optika". On joj je rekao da je uhapšena, jer je kod nje pronađeno pismo iz Okučana, koje je dobila prije rata i tekst o boravku Vuka Draškovića u Moskvi (tekst iz tadašnjeg sarajevskog "Oslobođenja").
Odvoze je u podrum ŽIŠ-a (Željeznička industrijska škola). Rekli da će je ubiti i baciti u Miljacku, policajac pokušava da je pipa za grudi. Vezali su joj oči i doveli u neku prostoriju - kada su skinuli povez, vidjela je jedna vrata sa napisom "Biblioteka".
U tu prostoriju je ušlo deset mladića, tetoviranih, ošišanih... Rekli su da čekaju dolazak Juke Prazine.
Ona pominje da su u te prostorije došli i kratko se zadržali jedan poznati sarajevski pjevač i glumac (imena zabilježena u iskazu Komitetu).
Potom su je odvezli u Centralni zatvor, gdje je ispitivao Ismet Bajramović Ćelo, a poslije ispitivanja uz prijetnje "predložili" joj da prespava kod jednog mladića, koji je sjedio za pisaćim stolom.
Odvezli su je u stan tog mladića u Mis Irbinoj, kod FIS-a, tu je Ćelo prinudio, prijeteći oružjem, na seks, rekao joj da je ona treća Srpkinja koju je tu doveo. Poslije toga je pustio da ide kući.
-Svakodnevna zlostavljanja Jukinih vojnika
Djevojka M. B. (1975), živjela je sa roditeljima i sestrom u soliteru blizu Trga Pere Kosorića, a u izjavi navodi da je silovao dva puta u toku deset dana isti mladić.
Ona je 15. decembra 1993. godine pošla da izbaci smeće, kada su je presrela tri mladića, jednog je znala iz viđenja, uvukli je u prizemlje jednog stana koji je bio prazan, a silovao je onaj koga je poznavala, dok su je druga dvojica držala, prijetili joj da nikome ne kaže ili će joj ubiti oca i majku.
"Bilo me sramota i užasno sam se plašila, nikome nisam rekla", kaže ova nesrećna djevojka i dodaje da je opet silovana kada je deset dana kasnije izašla po neka dokumenta za oca.
Opet je ugledala tu trojicu, koji su joj doviknuli "Ej, ti, četnikušo". Ona je potrčala, ali su je sustigli i opet odveli u onaj isti stan. Vrištala je, a jedan je silovao, prijetili su joj pištoljem da će je ubiti.
Nije smjela da kaže svojima, a od jedne drugarice kasnije je saznala da je jedan od njih poginuo - po opisu je zaključila da je to onaj koji je silovao.
"Jedne večeri osjetila sam da se beba mrda, rekla sam majci i sestri", navodi M. B., koja je izašla iz Sarajeva - posredstvom jednog Hrvata, za 300 maraka - do Ilidže, a odatle u Pale, pa potom u Beograd kod rodbine.
Ona je 25. jula 1994. godine došla na GAK u Višegradskoj ulici, u odmakloj trudnoći, rodila je muško dijete, teško 3.650 grama i dugo 51 centimetar i namjeravala je, kako je navela u iskazu, da ostavi bebu.
S obzirom na iskaze žrtava i potvrde da skoro nema žene koja tokom boravka u zatvoru Juke Prazine ili Ćele nije bila silovana, može se pretpostaviti, na osnovu ukrštanja svjedočenja, da su seksualna zlostavljanja pretrpjele i one zatvorene Srpkinje koje u svojim iskazima svjedoče o silovanju drugih.
Među silovanim sarajevskim Srpkinjama bile su i dvije radnice tadašnje Radio-televizije u Sarajevu.
"Svakodnevno su me silovali, molila sam da me ubiju, izvodili su i silovali i druge žene. Senad je izvodio zatvorenike i tukao u separeu u sastavu samoposluge, bilo je mnogo krvi po podu, zidovima, to sam morala da perem, Senad me prinudio da perem i masiram mu noge poslije tih prebijanja. A noge su mu bile poprskane krvlju", rekla je u svojoj ispovijesti Srpkinja N. V.
"Drogirani i pijani stražari mučili zatočene Srbe"
---------
Zatvorena Srpkinja M. V., čiji je muž radio u JNA, uhapšena je u svom stanu na Koševu, a u Centralnom zatvoru je provela 24 dana na petom spratu, gdje je komandant bio Sulejman Horo, sin Ramiza iz Foče.
"U prizemlju je bila soba gdje su nas mučili različitim spravama. Među zatvorenicima neki Kemo pokušavao je oteti 16-godišnju djevojčicu radi silovanja. Makedonka S. T., supruga oficira JNA, pričala mi je kroz kakve su sve muke prolazile uhapšene žene koje su i najkraće vrijeme provele u zatvoru kod Juke Prazine, sve su bez izuzetka silovane", navodi M. V. u svom iskazu.
Novinar N. S. je u Centralnom zatvoru zatekla i staricu od 67 godina (kojoj je u stanu prilikom pretresa nađen list iz neke narodne pjesmarice) i 16-godišnju djevojčicu - koja je uhapšena samo zato što je Srpkinja.
"Sve žene su trpjele poniženja, bile nijemi svjedoci strašnih mučenja, odvođenja u sobu za mučenje, odakle su se čula zapomaganja i preklinjanja. Jusufović, čija je majka Esma nekad radila kod vojske, bio je pijan i drogiran, ulazio je sa peškirom oko vrata i sa policijskom palicom u ruci - birao koga će tući. Prijetio je M. V. da će je zaklati", navodi ona u iskazu.
-Nečovječni stražari
Po nečovječnom ponašanju, dodaje ona, bili su poznati stražari Slavko i Fudo. Pijani i drogirani Slavko bi prvo "očitao nešto", pa bi zaredali po sobama da tuku, Fudo je nogu povrijedio, tukući zatvorenike.
Žena, čiji su inicijali N. T. bila je u "Viktoru Bubnju" sa još sedam zatvorenica, najstarija je imala 70 godina. Tu je bila i R. Dž. (1947), supruga oficira JNA. Čula je da su nju u Centralnom zatvoru silovala petorica muslimanskih policajaca, a čula je i za druga silovanja u "Viktoru Bubnju".
"Sjećam se djevojke Snježane, koju su odveli i nije je bilo cijele noći, a poslije toga je nestala, nisu je vratili", navodi ona u iskazu.
Zatvorenica N. Š. sa Dobrinje bila je u podrumu zatvora ispod Privredne banke, zatim u nekadašnjem magacinu prodavnice "Sunce", a poslije u "Viktoru Bubnju", gdje je, kako kaže, bila već pominjana R. Dž. - supruga oficira JNA i još mnogo supruga vojnih lica, među kojima i izvjesna J., koju su u Centralnom zatvoru vezivali između dva crna psa, a tu je bila i Mađarica R. S. uhapšena što je jednoj srpskoj porodici pomogla da pređe iz Dobrinje na srpsku teritoriju.
Dok se nakon puštanja iz zatvora skrivala kod jednog muslimanskog bračnog para, čuli su jedne noći neartikulisane krike i vidjeli kako je iz zgrade istrčala naga žena, čuo se pucanj, ona je pala, a ujutru su vidjeli leš na stazi.
"Muslimani su iskonstruisali priču da su je Srbi silovali, otkinuli pola jezika i pustili u naselje. Ta žena je bila crnokosa, mlađa, vjerovatno, su je silovali, pa ubili, leš je ležao do podne na stazi, pred veče su natjerali dva-tri Srbina da je sahrane pod balkonom, gdje su već sahranjivali poginule", navodi N. Š.
-Trebaju im mrtvi Srbi
Srpkinju I. Š. su odveli iz stana, sa kćerkom Slobodankom, u kancelariju Privredne banke u ulici Jovana Cvijića, kod prodavnice "Slon", a potom u naselje "Otoka", u podrum stambene zgrade kod OŠ "Alija Alijagić". Kćerku su joj zadržali u prostorijama, a nju su tukli u podrumu te zgrade.
Prepoznala je komšiju Safeta Zajka, koji joj je govorio: "Znamo za tvog muža", a tukao ju je najviše jedan mladić crne kose i psovao joj četničku majku. Tukao po rebrima, glavi. Stalno se "pripremali da je kolju". Tu je ostala tri noći.
Za vrijeme boravka u "Viktoru Bubnju" upoznala je već pominjanu R. Dž. koja je zlostavljana, jer joj muž bio vojno lice, a tu je bila i S. D., koja je provela 11 dana kod Juke i mučena na razne načine.
U tom zatvoru je bila i 72-godišnja starica R. S., tetka političara Dragana Kalinića, i još jedna starija žena, teško oboljela od raka, a za nju su govorili: "Nama i mrtvi Srbi trebaju".
U "Bubnju" je upoznala i R. E, koju su doveli Jukini zločinci. Svašta joj radili 39 dana, ponižavali je, a tu je bila i već pominjana retardirana R. O. koju su zvali "snajperista", ali sa njom, kako kaže I. Š, "nije moglo normalno da se razgovara - naizmjenično je pjevala i plakala".
Za retardiranu djevojku R. O., koja je ranjena u nogu na Marin dvoru, drugi svjedoci kažu da su je muslimani prozvali "snajperista", da su je - dok je bila u Centralnom zatvoru - tukli tako ranjenu.
Ona u svom iskazu kaže da je u bolnici Koševo jedna sestra htjela da je tuče i da je govorila da joj tu nije mjesto da se liječi, "jer je četnik i da Srbe ne treba liječiti, nego ubijati".
R. O. navodi da su je u Centralnom zatvoru mučili dok nije priznala da je snajperista. "Morala sam, nisam više mogla izdržati, psihički su me upropastili, često mi je dolazila muka da plačem ili da se smijem", navodi ona u svom iskazu.
Nakon toga je prebačena "Viktor Bubanj", plašila se svih, krila se od svih. Tu je nju vidio Bernar Kušner kad je dolazio. "Rukama je on meni ovako pokazao da je došao da me vodi iz zatvora i ja sam to razumjela", kaže ona, dodajući da su joj muslimani zaprijetili da će je ubiti ako kaže šta su joj radili. (Kraj)
Ako cemo lagati....
hahahahha
Polako i natenane, za neko vrijeme nece ostati kamen na kamenu. Posteno receno zasluzili su.
Vise se ne zna dali su vise lazovi ili genocidashi?
A red bi bio da svakom vrate ono sto su stolecima
otimali. Ova godina je cudna, klupko ce poceti da se odmotava. Tesko ga vama zlocinci!
SRBI SU POSTEN NAROD I UVJEK BIO RADNICKI NAROD,,,,,VLASI SU SU TI KOJI KOPAJU JAMU I SRBIMA A I SEBI,,,,,,IDITE BRATE NAZAD U SVOJU SVETKOVINU RUMUNIJU,,,POSJETITE GROB SVOG PRAOCA VLADA TEPESA,,GROFA DRAKULU,,,,STA CETE OVDJE KOJI *****.......
Zato nema napretka u regionu dok se genocidaš Dobrica Ćosić i njegova ekipa ne pohapse i ne izvedu pred lice pravde.
Dodaj svoj komentar