Žalbeni proces je bio prekidan više puta na nekoliko minuta, pa je odbrana svoje obrazlaganje argumenata prekidala zbog prekida veze sa sudijama, a ponekad je određivana i pauza od sat vremena.
Advokat Ratka Mladića je naveo da je Mladić bio daleko od Srebrenice, prisustvovao tajnom mirovnom sastanku i u Beogradu. On nije mogao imati efektivnu kontrolu, smatra Ivetić, piše Detektor.
“Zaključak da je izdao naređenja dok je fizički i geografski bio u drugoj zemlji je od suprotnosti od dokaza i nije logičan”, navodi Ivetić.
Odbrana se osvrnula i na plan koji je potpisan kako bi se Crvenom krstu omogućio pristup zarobljenicima i da su oni razmijenjeni svi za sve sa srpskim zarobljenicima. Ivetić kaže da je prekid vatre zaključen u cilju da se prekine rat. Mladić se nije mogao upustiti u kompleksne mirovne pregovore a u isto vrijeme je imao efektivnu kontrolu u Srebrenici, dodaje on.
“Mi priznajemo da su ubistva u Srebrenici van borbe za svaku osudu, ali ona nemaju nikakve veze sa Mladićem. Vijeće se oslonilo na presuđene činjenice da su svi bili civili. Kako su to uradili, Vijeće je zapostavilo sopstvene konstatacije o naoružanim elementima kolone muškaraca. Vijeće je zanemarilo svjedočenje vještaka demografa koji je rekao da je 70% žrtvava bilo registrovano kao pripradnici Armije BiH. Vijeće nije uspjelo da utvrdi broj žrtava i u kojoj vezi su bili sa zločinima”, zaključuje Ivetić.
Kada se sve uzme zajedno, Odbrana smatra da su greške jako jasne i da Žalbeno vijeće mora odobriti njihovu žalbu po osmoj osnovi i donijeti oslobađajuću presudu.
Ovim su završeni usmeni argumenti Odbrane, prenosi Detektor.
U odgovoru na žalbu Odbrane, da Ured Tužilaštva odgovora na njihovih devet žalbenih navoda. Ističe da optužnica “nije defektna”, te da je Mladić ispravno osuđen za neimenovane i neplanirane incidente tvrdeći da nije došlo do proširenja optužnice.
Drugi osnov pobijanja žalbe Odbrane se odnosi na argumentaciju da je Pretresno vijeće ispravno cijenilo utvrđene činjenice, te da iste nisu uticale na slobodnu diskreciju odlučivanja.
Treći osnov pobijanja žalbe Odbrane se odnosi na Maldićevu odgovornost za sveobuhvatni UZP.
Četvrti i peti osnov odgovora na žalbu se odnosi na UZP vezan za područje Sarajeva i Srebrenice.
Šesti osnov odgovora se odnosi na Mladićevu odgovornost za uzimanje taoca. Sedmi osnov se odnosi na pobijanje teze Odbrane da je Mladić osuđen i kažnjen po članu 7(3).
Osmi osnov se odnosi na argumentaciju da je Mladić u pretresnom postupku imao fer i korektno suđenje nasuprot tvrdnjama njegove Odbrane. I zadnji osnov odnosi se na kaznu, na što je Tužilaštvo u pismenom odgovoru, a suzra ćemo to i čuti, navelo da je ispravna odluka pretresnog vijeća kada je donjelo kaznu dugotrajnog zatvora za optuženog Mladića.
(Vijesti.ba)