Mulaosmanović: Bonske ovlasti efikasan odgovor na veličanje zločinaca

Od krucijalne je važnosti poslati poruku srbijanskoj, ali i ukupnoj srpskoj javnosti da je vrijeme srpske hegemonije, kada govorimo o historijskim narativima i kreiranju istih, prošlo i da tumačenje onog šta i kako se desilo nikada više neće dolaziti iz beogradske kuhinje i biti servirano ostalima principom da se prihvati milom ili silom.

Poručio je ovo u intervjuu za Vijesti.ba profesor na Internacionalnom univerzitetu u Sarajevu (IUS) i spoljni saradnik na Fakultetu političkih nauka (FPN) u Sarajevu Admir Mulaosmanović.

Razgovarao: Delvin Kovač

Skupština Kosova prije dva dana usvojila je Rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici. Nedavno je to isto učinila i Crna Gora. Kakvu to poruku šalje međunarodnoj zajednici, ali i negatorima genocida u BiH i susjednim zemljama?

MULAOSMANOVIĆ: Izglasavanje Rezolucije o genocidu nad Bošnjacima zaštićene UN zone Srebrenica u Skupštini Kosova dodatan je pozitivan pomak u stabilizaciji regionalnih odnosa i potreban utjecaj na javnost, kako na Kosovu, tako i van ove države, da izgradi potpun i nedvojben stav o ukupnim događajima u našoj domovini ali i na prostoru bivše države u periodu 1992-1995.

Pored, dakle, ovog značaja, smatram da je krucijalno poslati poruku srbijanskoj ali i ukupnoj srpskoj javnosti da je vrijeme srpske hegemonije, kada govorimo o historijskim narativima i kreiranju istih, prošlo i da tumačenje onog šta i kako se desilo nikada više neće dolaziti iz beogradske kuhinje i biti servirano ostalima principom da se prihvati milom ili silom.

I Rezolucija u crnogorskom parlamentu ima upravo taj značaj, posebno jer je izglasana u vremenu kada je velikosrpska ideologija dobrano opsjela slobodarsku Crnu Goru i nastoji je odvojiti od njenog nezavisnog puta. Koliko god crnogorska Rezolucija imala vrijednost za Bosnu i Hercegovinu, ona je možda još vrijednija Podgorici jer se dijelom razračunava sa vlastitom negativnom ulogom u ratovima devedesetih u prvom redu, a u drugom odlučno staje na put onima koji ih ponovo nastoje vratiti u taj kontekst, kontekst u kojem je Crna Gora priljepak i dio zločinačkog poduhvata i šovinističke ideologije.

S tim u vezi je ovakav razvoj dodatni podstrek predstavnicima međunarodne zajednice da se poglavlje o raspadu Jugoslavije zatvori ispravnim adresiranjem odgovornosti i punim kažnjavanjem zločinaca i zločina, posebno onoga koji se dogodio Bošnjacima u Srebrenici i koji predstavlja vrhunac bosanskog genocida.

Nakon što je visoki predstavnik Valentin Inzko najavio da će pokrenuti inicijativu za uklanjanje murala s likom ratnog zločinca Ratka Mladića, načelnici opština u RS-u čvrsti su u svojim stavovima da to ni po koju cijenu neće uraditi. Kako komentarišete to inaćenje i, nazovimo to - pljuvanje u lice međunarodnoj zajednici i cijelom civiliziranom svijetu?

MULAOSMANOVIĆ: Meni lično nije iznenađujuća reakcija načelnika gradova i općina u kojima postoje ti murali. Čitav ovaj poslijeratni period svjedočimo takvim inatima i guranju prsta u oko međunarodnim predstavnicima, a posebno provociranje žrtava koje ima odlike trijumfalističke manifestnosti i ponosa zbog počinjenih zločina.

Vjerujem da se ovaj problem rješava jednostavno i međunarodna zajednica ima efikasan odgovor na njega. To je korištenje bonskih ovlasti i uvođenje sankcija općinama koje nisu spremne obračunati se sa ovakvim anticivilizacijskim djelovanjem. Upravo je to pristup koji se treba očekivati i od novog visokog predstavnika, tj. treba se tražiti način da se gospodin Schmidt odobrovolji u snažnom i odlučnom djelovanju prema svim devijantnim pojavama u našoj državi.

Potpuno sam siguran da je takav pristup vrlo produktivan i da bi se drugačije mnogi odnosili prema ovim pitanjima, a ne osokoljeni retrogradnim pristupom Dodika i njegovih trabanata da djeluju ovako kako, nažalost, sada rade.

Kako gledate na potez predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Milorada Dodika koji je od ambasadora iz RS-a zatražio da ne postupe po najavljenoj instrukciji ministrice vanjskih poslova BiH Bisere Turković da se 11. jula na zgradama diplomatskih predstavništava BiH zastave spuste na pola koplja?

MULAOSMANOVIĆ: Radi se o ponašanju koje je nastavak retrogradne politike koju Dodik vodi u posljednjih 15 godina i koja će, po svemu sudeći, doživjeti kulminaciju do izbora 2022. Njegova instrukcija bosanskohercegovačkim ambasadorima u normalnim uslovima bi bila običan politički gaf bez značaja i imala bi negativne posljedice samo po njega i politiku koju zastupa. Pored toga što je necivilizacijski i nekulturan, ovaj potez zadire i u procedure kojima rukovodi Predsjedništvo BiH kao kolektivni šef države, tj. Ministarstvo vanjskih poslova kao onaj organ koji provodi vanjsku politiku kreiranu od strane Predsjedništva.

Jednostavno kazano, Dodik nema individualnu moć da tako postupa, a posebno da se ambasadorima obraća sa pozicije njihove etničke ili entitetske pripadnosti. No, i to je još jedan u nizu od argumenata da se radi o osobi koja svim sredstvima nastoji deinstitucionalizirati političke tokove i prikazati našu državu kao zbir etnosa koji jedino i isključivo mogu funkcionirati na taj način. Naravno da u tome neće uspjeti i da je pravi odgovor ovakvom "dodikovanju" poštovanje procedura, sistema, institucija i aparata što, rekao bih, gospoda Džaferović i Komšić dobro rade.

Nakon više od 10 godina rada i djelovanja u BiH, Inzko odjednom kaže kako ga je šokiralo saznanje da se po opštinama i gradovima širom RS-a nalaze oslikani murali ratnih zločinaca. Kako na to gledate i smatrate li da će Inzko - ili barem njegov nasljednik Christian Schmidt imati dovoljno hrabrosti i smjelosti da donesu jedan tako važan zakon kao što je zakon o zabrani negiranja genocida u BiH?

MULAOSMANOVIĆ: Gospodin Inzko se nije probudio iz dubokog sna i ostao preneražen onim šta je vidio. Mislim da je veoma svjestan svega šta se događalo, posebno na području manjeg entiteta i posebno u kontekstu glorifikacije zločinaca. Nažalost, čitavo ovo vrijeme gospodin Inzko nije imao podršku, u prvom redu članica Vijeća za implementaciju mira (PIC), da odlučnije djeluje i koliko-toliko spriječi šovinističko orgijanje i ponovno otvaranje rana žrtvama.

Njegovu reakciju gledam u jednom drugom svjetlu. Radi se, i želim da se to ostvari, o poruci da je sa tom praksom gotovo, da je međunarodna zajednica odlučna u davanju potrebne pomoći dolazećem visokom predstavniku u konačnom razračunavanju sa takvim malignim pojavama.

Upravo je to nužno ukoliko želimo krenuti putem koji smo definirali kao naš strateški, a radi se o atlantskim i eurointegracijama. Zbog toga smatram da bi bilo od velikog značaja gospodinu Schmidtu da dođe i započne svoj mandat sa već nametnutim zakonom o zabrani negiranja genocida od strane Inzka, što bi bio pečat njegovom dugogodišnjem obnašanju ove funkcije.

(Vijesti.ba)