Ergela "Vučijak" je osnovana aprila 1946. godine dekretom Ministarstva odbrane. Formirana "za potrebe narodne vojske", ime je dobila po obližnjem uzvišenju Vučijak, a sa dugogodišnjom tradicijom jedan je od zaštitnih znakova Prnjavora.
Pod sigurnim rukovodstvom direktora ergele "Vučijak" Miroslava Milankovića, ergela je jedinstvena, jer danas u njoj egzistira 110 čistokrvnih lipicanera. Uz posebnost postojanja šest linija pastuva: Maestoso, Neapolitano, Siglavy, Conversano, Favory i Pluto i 16 rodova kobila, to garantuje veliki genetski potencijal te prestižne rase konja.
Lipicaneri su poznata i tražena rasa konja. Druželjubivi su i prijateljski nastrojeni i za dresuru i jahanje. Rasa datira iz 1580. godine, a nastala je ukrštanjem slovenskog kraškog, napolitanskog, španskog i arapskog konja. Ergela za uzgoj ove rase nalazila se u mjestu Lipica, u Sloveniji, odakle ova rasa konja i vodi porijeklo.
U 16. stoljeću, tokom osamdesetih godina nabavljeno je nekoliko ždrebaca, koji su bitno uticali na rasu Lipicaner, kakva se danas poznaje. Konji su nabavljani iz Italije, Španije, Danske i Nemačke. Ta rasa se godinama razvijala i stasala u izdržljivu, brzu i snažnu rasu konja.
Inače, tijelo lipicanera odlikuju jaka i snažna leđa, čvrste sapi i visoko nasađen rep. Visokom i gracioznom hodu pogoduje duga lopatica i kratka podlaktica. Zglobovi su razvijeni sa čvrstim tetivama i kopitima. Snažne i koščate noge, jaka i oštra dlaka grive i repa, toj rasi daju posebnu gracioznost i elegantnost. Prosječna visina iznosi 154 cm, a težina oko 500 kg.
O konjima u "Vučijaku" brine 17 radnika raspoređenih u smjene koje pokrivaju 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici.
- Ergela "Vučijak" konstantno radi na očuvanju i unapređenju genetskog materijala konja lipicanera, najveća moguća podrška bi nam bila mogućnost saradnje sa ergelama u Hrvatskoj i Sloveniji u smislu razmjene genetskog materijala - kazao je Milanković u razgovoru za Fenu.
Također se kontinuirano radi na uređenju kruga ergele i na dogradnji objekata. Raspolaže sa više objekata, ukupne površine 100m dužine i 15m širine, a za sada su u mogućnosti da pruže uživanje u prirodnim ljepotama koje ergela posjeduje, obilazak konja te jahanje ponija za djecu.
- Svakako bi nam dobro došla pomoć oko rekonstrukcije i modernizacije objekata jer je neophodno uložiti značajna materijalna sredstva, pogotovo u današnje vrijeme kada su cijene građevinskog materijala skočile - rekao je on i dodao da sarađuju sa lokalnom veterinarskom stanicom koja se brine o zdravlju konja.
Također, ergela egzistira i zahvaljujući trgovini, odnosno, prodaji konja ljubiteljima.
- Jedina smo ergela u RS, odnosno BiH, koja posjeduje čistokrvne lipicanere te sve potrebne pedigree i DNK analizu za sva grla - istakao je Milanković.
Navodi da su kupci lipicanera ljudi koji gaje ljubav prema tim plemenitim životinjama, ima zainteresovanih iz Bosne i Hercegovine, ali i Srbije.
- Od nominacije na UNESCO-ovu listu očekujemo da se podigne svijest građana o značaju lipicanera kao i pomoć za poboljšanje uslova egzistencije konja iz raznih fondova. S obzirom na to da sve zemlje regiona nastupaju sa istim ciljem, smatramo da konkurencija među državama učesnicama ne postoji - istakao je direktor ergele "Vučijak" Miroslav Milanković u razgovoru za Fenu.
Osim Bosne i Hercegovine, u okviru projekta serijske nominacije učestvuju i Austrija, Hrvatska, Mađarska, Italija, Rumunija, Slovačka, Slovenija.
Šef ureda UNESCO-a u BiH Siniša Šešum, komentirajući za Fenu nominaciju, izrazio je nadu da su predstavnici osam država uradili nominaciju po propisanim procedurama i u skladu sa operativnim smjernicama Konvencije iz 2003 godine.
Svaka nominacija, bilo samostalna i višedržavna, Šešum smatra da ima veliki značaj za svaku pojedinačnu državu.
- U konkretnom slučaju nominacija 'Tradicije uzgajanja konja lipicanera' će dodatno promovirati nematerijalnu kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine, ali što je možda i važnije promovisat će kulturnu baštinu BiH u cjelini. Upis elemenata nematerijalne kulturne baštine na Reprezentativnu listu također potiče države aplikante da osiguraju sve neophodne mehanizme kako bi se dati element ili u ovome slučaju tradicija, očuvala i zaštitila, te kako bi se ona nastavila prakticirati na isti način kako se to radilo i u prošlosti - istakao je on.
Prema procedurama Konvencije iz 2003. godine, pojasnio je, Bosna i Hercegovina, a ne UNESCO radi na novim nominacijama.
U tom smislu predstavnici Bosne i Hercegovine također trenutno finaliziraju nominacije "Nevesinjska olimpijada" i "Sevdalinka" i za očekivati je da će biti predate i evaluirane u sljedeće dvije do tri godine.
- UNESCO BiH trenutno pomaže uspostavljanje Liste nematerijalne baštine Kantona Sarajevo, kao i na projektu očuvanja i digitalizacije elementa nematerijalne kulturne baštine na područjima Puračića, Širokog Brijega i Dervente, koje uz finansijsku pomoć UNESCO-a realizuje Društvo za digitalizaciju tradicijske kulturne baštine - DTKB) - naglasio je Šešum u izjavi za Fenu.
(Vijesti.ba / Fena)