
Već u toku prva 24 sata na širu okolicu Kozarca palo je oko 5.600 artiljerijskih projektila. Sa druge strane, jedinice Teritorijalne odbrane BiH i policija koji su branili Kozarac nisu po svojoj brojnosti i naoružanju mogle pružiti adekvatan otpor.
Sistematsko rušenje i granatiranje od strane srpskih snaga primoralo je civilno stanovništvo da se uputi u egzodus prema Kozari.
Većina civila koja se uputila u proboj prema Bosanskoj Gradišci uhvaćena je i odvedena u kasarnu Benkovac, gdje su bili zlostavljani, a zatim prebačeni u logor Omarska. Jedan dio civila deportovan je prema Prijedoru.
Nakon zauzimanja Kozarca, srpske snage kreću u masovna ubijanja civila, pljačke i razaranja imovine kao i protjerivanja stanovništva te odvođenja u koncentracione logore Omarska, Keraterm i Trnopolj.
Kozarački policajci, njih 35 na čelu sa komadirom Osmom Didović, se predaju, nakon čega su likvidirani. Civili koji su se uspjeli u prvi mah spasiti, skrivali su se u zaseocima u okolini Trnopolja, kada se i ovo područje našlo na meti srpskih snaga.
Prilikom napada na Kozarac ubijeno je preko 800 civila. Kada su srpske snage 26. maja ušle u Kozarac otpočele su sa prikupljanjem leševa ubijenih, poslije čega su ih odvezli na lokalitet gdje je iskopana masovna grobnica Tomašica. Prema svjedočenjima pripadnika Vojske RS koji su učestvovali u odvoženju leševa, navedeno je da je u periodu od četiri dana sa različitih lokacija Kozarca prema masovnoj grobnici Tomašici odvezeno nekoliko stotina leševa.
Sve do aprila 1993. godine trajala je likvidacija Kozarčana kroz logore i druga masovna stratišta, a konačni broj žrtava je iznosio 1.226 ubijenih, uglavnom Bošnjaka.
(Vijesti.ba)