
Turska je konačno okončala željno iščekivane predsjedničke i parlamentarne izbore koji su privukli pažnju cijelog svijeta.
Kako piše Melih Altınok za Daily Sabah, predsjednik Recep Tayyip Erdoğan izašao je kao pobjednik, ostavljajući svog protivnika Kemala Kılıçdaroğlua iza sebe s 52,2% glasova u odlučujućem drugom krugu predsjedničkih izbora. S početkom nove ere, položio je svečanu zakletvu i započeo novi mandat. Njegov prvi zadatak bio je objaviti sastav Kabineta.
Erdoğan je, obnovivši 80 posto poslanika svoje Stranke pravde i razvoja (AK stranka), rekonstruirao svoj Kabinet. Samo dva od 17 ministara (zdravstvo i turizam) ostala su iz prethodnog Kabineta.
Imenovanje Mehmeta Şimšeka, istaknute osobe prepoznate od strane međunarodnih tržišta, za ministra finansija i trezora te očekivane promjene u Centralnoj banci, signaliziraju fokus na ekonomiju i pružaju važne naznake o nadolazećem periodu. Erdoğan je odlučan smanjiti rastuću inflaciju na razumne nivoe i zaustaviti depresijaciju turske lire.
Ova tema je od najveće važnosti jer su oni koji su osigurali Erdoğanovu nedavnu izbornu pobjedu ekonomski ugrožene grupe, radnici i siromašni. Unatoč visokim troškovima života, oni nisu napustili Erdoğana. Zauzvrat, turski predsjednik će svakako vratiti povjerenje koje mu je dodijelilo njegovo glasačko tijelo.
Jedna istaknuta figura u Kabinetu je svakako Hakan Fidan, bivši šef Nacionalne obavještajne organizacije (MIT). On je sada imenovan za ministra vanjskih poslova. Fidan, koji je stekao impresivno iskustvo u diplomatskim krugovima tokom 13 godina, jedan je od najbližih povjerenika Erdogana.
Strateški potezi koje su napravile Kina i Rusija u regionu, s ciljem izazivanja utjecaja Sjedinjenih Američkih Država, podigli su položaj Turske u očima Zapada. Očekuje se da će pod Fidanovim vođstvom u Ministarstvu vanjskih poslova, Erdogan dodatno produbiti tursku jedinstvenu politiku održavanja nježne ravnoteže u međunarodnim odnosima.
Uistinu, vladajuća strana isijava radost dok podržavatelji predsjednika Erdogana gaje nadu za novo doba.
Unatoč ulasku u 21. godinu vladavine, Erdogan i dalje budi uzbuđenje među biračima, dok se njegovi rivali nalaze u očaju.
Opozicioni blok
Kako ističe Daily Sabah, opoziciona koalicija, koja je prvobitno formirana od strane šest stranaka, a kasnije je neslužbeno proširena uključivanjem drugih, već se potpuno raspala, čak i prije nego što je politička situacija imala priliku da se stabilizuje. Otkazi se gomilaju, a optužbe lete na sve strane. Čini se skoro nemogućim da formiraju savez protiv Erdogana na lokalnim izborima koji su za samo 10 mjeseci. Opozicioni mediji također su obuzeti oštrim samokritikama, s frazama poput "nismo uspjeli razumjeti proces, bili smo glupi" koje odjekuju njihovim hodnicima.
S druge strane, Kılıçdaroğlu, koji je pretrpio nekoliko poraza protiv Erdogana, ostaje odlučan u tome da zadrži svoju poziciju kao lider glavne opozicije. Čak je počeo provoditi čistke među onima koji izražavaju nezadovoljstvo unutar svoje stranke, Republikanske narodne stranke (CHP).
Nedavno je Kılıçdaroğlu prisilio sve članove Središnjeg izvršnog odbora (MYK), koje je smatrao odgovornim za izborni poraz, da podnesu ostavke. Umjesto njih, imenovao je osobe koje su postale karikature u očima javnosti, bez ikakvih značajnih kvalifikacija. Njegova jedina briga čini se da je eliminiranje bilo kojeg elementa unutar stranke koji predstavlja potencijalnu opoziciju do dugo odgađane stranačke konvencije i transformacija stranke u "cvjetnu gredicu, bez trnja".
Dok oni koji uvijek nazivaju Erdogana "diktatorom", unatoč tome što sami nikada nisu pobijedili na izborima, i vide Kılıçdaroğlua, koji je bio na svojoj poziciji čak i u svojim osamdesetim godinama bez jedne izborne pobjede, kao "demokrata", birači opozicije su se teško oporavili od šoka.
Ovaj segment, općenito opisan kao "lijevo orijentisan", ponovno pokušava zastrašiti ljude pripisujući rezultate izbora "neznanju ljudi" i omalovažavajući ih, kao što su to uvijek činili.
Upotreba sramotnih populističkih taktika tokom izbornog perioda, poput kampanje "idite odavde" usmjerene protiv stranaca, posebno sirijskih migranata i izbjeglica u zemlji, također je ostavila osjećaj srama kod onih koji su glasali za Kılıçdaroğlua.
Osim izbornog poraza, potpuno su izgubili moralnu nadmoć, što ih je dovelo do pokretanja napada na pristalice Erdogana u javnoj sferi s gorčinom.
Doista, ukratko rečeno, opozicija je već od prvog dana počela raditi na tome da ponovno izgubi nadolazeće izbore!
(Vijesti.ba)