Bušatlić: Tajna Bajrama i njegovo veličanstveno značenje je u djelima koja ovjekovječuju taj dan

Hadž je jedan od pet glavnih obreda islama i on u svojoj suštini simbolizira putovanje ili hidžru ka Allahu.

Naime, pojašnjava Bušatlić u intervjuu za Fenu, u vrevi dunjalučkog života i borbe ljudi za ostvarenje različitih ovosvjetovnih ciljeva, postoje ljudi koji sebi traže spas od ove vreve, stresnog i depresivnog života, odazivajući se na poziv koji dolazi iz daleke prošlosti, a čiji eho odjekuje kroz povijest, kao da je upućen upravo onima koji se u naše vrijeme odazivaju tom pozivu.

To je poziv Ibrahima, a.s., koji je uputio ljudima po naredbi svoga Gospodara: ''I oglasi ljudima hadž!" - dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će iz mjêstā dalekih.'' (El-Hadž, 27.)

- Vjernici koji odlaze na hadž obuzeti su neopisivim osjećajima zadovoljstva i radosti. Oni napuštaju svoje države, svoje porodice i sve dunjalučke blagodati i, rekao bih, ibrahimovski se okreću srcem, tijelom i umom Uzvišenom Allahu, isključivo s ciljem traženja Njegovog oprosta i milosti – pojašnjava.

Stoga, dodaje on, ne čudi to što neki islamski učenjaci hadžski propis i obred oblačenja ihrama na golo tijelo, porede sa smrću i napuštanjem dunjaluka. Ali za razliku od prave smrti koje se svaki čovjek, pa i vjernik, pribojava i prezire je, ovdje vjernik (hadžija) sâm sebe ''gasuli'' (kupanje prije oblačenja ihrama) i sâm sebe umotava u ćefine (ihrame), prije nego ga drugi budu gasulili i umotavali u ćefine kada umre. A nakon toga dobrovoljno ''napušta'' dunjaluk i sve njegove ukrase i ostavlja ih iza leđa.

- Zatim, vidimo da se hadž, kao i kurban, povezuje sa Ibrahimom, a.s. Kako da ne kad je Ibrahim, a.s. taj koji je zajedno sa svojim sinom Ismailom, sagradio Ka'bu oko koje hadžije vrše obred tavafa, i to je prva džamija ili prvi hram sagrađen na Zemlji radi obožavanja samo jednog istinskog Boga, Allaha i odbacivanja svih natruha politeizma. I Ka'ba je kibla svakom muslimanu, živom i mrtvom. Dok je živ, on klanja namaz okrenut u pravcu Ka'be, a kada umre, njegovo tijelo je i u kaburu okrenuto prema kibli – ističe Bušatlić.

I ne samo u toku hadžskih obreda i klanja kurbana, dodaje, već muslimani spominju Ibrahima a.s. i na sjedenju u toku namaza, u kojem mole Allaha da blagoslovi Muhammeda, a.s. i njegovo potomstvo, onako kako je blagoslovio Ibrahima a.s. i njegovo potomstvo. A to je zato što je Ibrahim a.s. primjer potpune pokornosti i predanosti Allahu, Gospodaru svjetova.

I ako postoji glavna lekcija i pouka hadža i hadžskih obreda, naglasio je Bušatlić, onda je to da, koliko god možeš, predaš svoje srce, dušu i tijelo Allahu i da Mu budeš pokoran, jer je pokornost Allahu najčvršća veza vjerovanja (imana), kao što je Uzvišeni Allah, rekao: ''Onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu.'' (Lukman, 22.)

- Dakle, sa duhovne tačke gledišta, hadž znači obnovu vjere, potvrdu monoteizma (tevhida) i čišćenje duše. Hadž budi osjećaje i obnavlja emocije muslimana prema njihovom Uzvišenom Gospodaru, njihovoj vjeri, prošlosti i sadašnjosti – naglašava.

Dovoljno je to, dodaje Bušatlić, što hadž okuplja muslimane iz svih krajeva svijeta i briše razlike (jer su svi u istoj odjeći - ihramima) između vladara i podanika, bogataša i siromaha.

- Nigdje se bolje ne može vidjeti, doživjeti i osjetiti jedinstvo islamskog ummeta kao na hadžu. Na Arefatu se okupi nekoliko miliona ljudi svih rasa i nacija, ali su im srca ujedinjena u ljubavi prema Allahu i slijeđenju Njegove vjere, tako da izgledaju i djeluju kao jedno srce koje kuca i živi pod okriljem Allahove zaštite i blagoslova - naveo je on.

Ali, isto tako, kako dodaje, hadž sa svim svojim obredima - od tavafa, s'aja između Safe i Merve, do bacanja kamenčića na Mini i arefatskih dova - na svojevrstan način simbolizira stalnu aktivnost u činjenju i promicanju dobra, te uspostavljanju reda i harmonije u životu, a borbu protiv zla, destrukcije, nemorala i nereda, što i jeste temeljna zadaća čovjeka kao Allahovog namjesnika na Zemlji.

S obzirom na povezanost i simboliku Kurban-bajrama i Hadži-bajrama, Bušatlić kaže da sâm naziv Kurban-bajram (ar. 'Idul-adha) upućuje na njegovu povezanost sa hadžom i hadžskim obredima, tako da nije moguće razmišljati i govoriti o Kurban-bajramu izvan islamske vizije koncepta hadža.

- Što znači da ne možemo razumjeti Bajram, njegovu filozofiju i svrhu, odvojeno od hadža, njegove filozofije i svrhe. Ovu korelaciju i povezanost potvrđuje i vremenska komponenta, odnosno to što Kurban-bajram pada na deseti dan mjeseca zul-hidždžeta, tj. u srcu dana i obreda hadža – pojašnjava.

Ovaj mubarek dan, dodaje, nazvan je Kurban-bajram jer vjernik u njemu prinosi žrtvu u ime Allaha, kao što je Ibrahim, a.s., žrtvovao ovna u ime Allaha, umjesto svoga sina Ismaila.

- Dakle, propisom prinošenja žrtve na dan Kurban-bajrama, Uzvišeni Stvoritelj je želio podsjetiti ljude na veliki ispit i iskušenje koje je prošao Ibrahim, a.s., kada mu je Allah naredio da žrtvuje svog sina Ismaila u ime Allaha – pojašnjava Bušatlić.

Allah je htio da ovaj prizor, kojem nema sličnog u ljudskoj historiji, bude ovjekovječen zbog snage pouke i opomene koju sadrži, i potvrde Allahovih riječi: ''I u naraštajima kasnijim mu spomen sačuvasmo.'' (Es-Saffat, 108.)

I ne samo to, naglašava on, nego je Allah želio da vjernik na simboličan način oponaša ovu situaciju i ovaj prizor kurbanom koji žrtvuje u ime Allaha, što bi za njega trebalo značiti žrtvovanje da bi se očistio i približio svome Gospodaru.

S druge strane, pojašnjava Bušatlić, Bajram se u islamu vezuje za darivanje i udjeljivanje. Na Ramazanski bajram vjernik daje sadekatul-fitr, a na Kurban-bajram vjernik kolje kurban koji Bajramu daje društvenu dimenziju i značaj, jer ga podstiče na dobročinstvo i podsjeća na prava siromašnih, slabih i potrebnih.

- Dakle, tajna Bajrama nije u danu koji počinje izlaskom sunca i završava se njegovim zalaskom, već je njegova tajna i njegovo veličanstveno značenje u njemu samom, u djelima koja ovjekovječuju taj dan, kao i cjelokupni život vjernika, jer vjernik posjeduje uzvišene težnje, on želi biti ključ koji otključava vrata svakog dobra i blagoslova, u duhu Isaovih, a.s., riječi koje je izgovorio kao novorođenče: ''Allah će me učiniti blagoslovljenim, gdje god da budem.'' (Merjem, 31.) - zaključio je prof. islamske teologije Abdusamed Nasuf Bušatlić u intervjuu za Fenu.

(Vijesti.ba / FENA)