Slobodanka Kulina: Svaki Bosanac u sebi ima urođen sevdah

Ona se često vraća u Bosnu i Hercegovinu i Sarajevo, i ovdje dolazi da bi se punila životnom energijom.

Poezija Slobodanke Kulina objavljivana je u međunarodnim zbornicima: "Mesopotamija", ”Božanstvena žena”, ”Da se ne zaboravi”, ”Poezija bez granica”, ”Una teče riječima zagrljena”, ”Riječ u vremenu”, ”Društvo poeta Australije”, Balkan diše stihom”.

Slobodanka je dobitnica više međunarodnih nagrada i priznanja, učestvovala je u više književnih i poetskih druženja i festivala. Ona je poznata i kao organizatorica brojnih humanitarnih akcija, između ostalih, humanitarne večeri poezije za pomoć migrantima, djeci s posebnim potrebama, žrtvama porodičnog nasilja. Objavila je zbrike poezije: ”Sto za dvoje”, ”Jabuka” i ”Tebi” i idejni je pokretač književnih projekata ”Balkan diše stihom” i ”Zvuci srca”, u kojima su radove objavili mnogi pisci iz regiona i svijeta. Njena poezija prevođena je na turski, engleski i arapski jezik.

U razgovoru sa novinarom portala Vijesti.ba Slobodanka je otkrila zašto je njena ljubav prema Bosni i kulturi ove zemlje toliko ogromna i iskrena, i šta je to što je najviše inspiriše u životu.

"Uobičajeno je pitanje: kad pjesnik počinje da piše?, a moj odgovor je: onog trenutka kada se u mom džanu pobunila prvi osjećaj ljubavi, čežnje, strepnje želje. Prve moje pjesme su nastale tad. Moje pjesme džan govori samo ih zapišem i poklonim mojim čitaocima kojih hvala bogu ima na ovom našem dunjaluku. Veliki broj mojih pjesama ima u zajedničkim zbirkama poezije širom dunjaluka, imam svojih pet objavljenih knjiga zbirki poezije svaka i dan danas bitiše i čitaoci im se vraćaju. Posljednja zbirka Tebi još uvijek gostuje širom dunjaluka gde ima našeg naroda sa Balkana", pojasnila je Slobodanka na početku razgovora.



Ona tvrdi da su pjesme koje stvara njen džan, to jest život i duša, i da u njima ima puno ljubavi, osjećanja, sreće i tuge, protesta i bunta ali i poziva na halall oprost.

"Uspomena kao i čežnje to je sve ljubav u drugoj nijansi nekad je crvena nekada zelena hladna topla ali je ljubav pesma džana moga", tvrdi pjesnikinja i dodaje da je Bosna njena domovina i žila kucavica koja je nosi i inspiriše.

"Prvi koraci, prvi prijatelji ljubavi, prvi padovi i prvo ustajanje sve je to Bosna, jer sam njena kći. Volim moju Bosnu. Ljubav me daje mojoj Bosni mom narodu, volim je", priznaje ponosno Slobodanka i dodaje da je u pisanju mnogo inspiriše sevdah i sevdalinka.

"Mislim da svaki Bosanac ima u sebi urođen sevdah. Kada čujete sevdalinku svaki atom vam se aktivira već vas merak, sevdah podiže i to je vaš kod da ste Bosanac i dobar čovjek. Ja iskreno volim da slušam sevdalinke. Posebno mi prijaju izvedbe Hasibe Agić, Slađane Mandić, Vanja Muhović, Božo Vrećo, Bahrija Hadžialić, Rahima Halimanović. Sevdalinka je džan moga naroda naš gen osjećanje koje se prenosi, ašik koji traje koji se bori koji se čuva sevdalinka "Zaplakala šećer džula" sve otkriva o ašiku našeg naroda, adetu srca", objasnila je pjesnikinja.

Ona je dodala da su Sarajevo i Beograd povezani, te da pjesnici iz ova dva grada, ali i drugihgradova Bosne i Srbije, vrlo često gostuju zajedno.

"Naše večeri poezije koje priređujemo publici su velike manifestacije pune, moram kazati, velikih pjesama i velikih pjesnika. No, uvijek može i treba više i češće da se družimo i promovišemo svoju poeziju i međusobnu ljubav. Moje mišljenje je da problem nije u džanu, problem je u tome što javno glasamo a tajno negodujemo", rekla je pjesnikinja na kraju razgovora.


Autor: E. B.

(Vijesti.ba)