Tekst kojeg potpisuju Sead Turčalo, Edina Bećirević, Vedran Džihić i Senada Šelo Šabić možete pročitati OVDJE, a posebno interesantan dio, koji u ovom tekstu izdvajamo odnosi se i na ulogu Dragana Čovića.
Naime, suprotno naivnim tvrdnjama da Čović okreće leđa Dodiku, univerziterski profesori smatraju da djelovanje Dragana Čovića i HDZ-a BiH usljed eskalirajuće krize pokazuje da trenutne okolnosti žele strategijski iskoristiti za vlastitu dobit.
- Način na koji Čović manipulira okolnostima sugerira sinergijsko djelovanje sa Dodikom. S jedne strane Čović se pojavljuje kao neko ko je posrednik između “Trojke” i Dodika, a s druge strane prihvata Dodikovo antiustavno djelovanje interpretirajući ga kao jedan od 14 ključnih prioriteta koje Bosna i Hercegovina treba ispuniti za članstvo u EU. Koristeći nastali politički haos, Čović kao potencijalno rješenje krize nameće izbor Marina Vukoja u Ustavni sud BiH. Ovaj strateški potez, već odranije ima podršku njegovih političkih saveznika u Federaciji BiH koji, čini se, ostaju u mraku, nesvjesni koliko su ovi složenih politički manevri opasni po pravnu sigurnost ali i opstanak Bosne i Hercegovine, navode u tekstu.
Dodati da, naime, kompromisi koje nudi Dragan Čović direktno jačaju Milorada Dodika, a navodno rješenje za krizu postaje zapravo samo manipulativni politički instrument da HDZ zajedno sa SNSD-om preuzme kontrolu nad Ustavnim sudom.
- U Konjicu, nakon sastanka stranaka koje čine državnu vlast, Čovićeva izjava da sa stranim sudijama ne možemo ući u Evropsku uniju zapravo sugerira da bi ishod kompromisa mogao biti identičan ishodu Strukturnog dijaloga o pravosuđu koji je završio odlaskom stranih tužitelja. Tako bi destruktivni politički utjecaj ovladao i Ustavnim sudom kao posljednjom branom suvereniteta Bosne i Hercegovine. Jasno je da sa stranim sudijama ne možemo u Evropsku uniju, ali da bi strane sudije otišle iz BiH potrebno je imati snažno i politički neovisno pravosuđe i institucije otporne na političke i autokratske udare. Rješavanje prvo pitanja Ustavnog suda ispunjavanjem Dodikovog ultimatuma i Čovićevih manipulativnih taktika, garancija je da ostali priporiteti nikada neće biti ispunjeni, jer podrazumijevaju jačanje države Bosne i Hercegovine i demokraciju po evropskim standardima, navode oni.
Smatraju da domaći i međunarodni akteri moraju ultimativno zahtijevati od Dodikovog saveznika, Dragana Čovića i njegove stranke, Hrvatske demokratske zajednice, da 14 prioriteta EU zaista tumače u skladu sa evropskim standardima.
- Od suštinske je važnosti da se izjasne o tome koje saveze podržavaju i da li se opiru Dodikovoj secesionističkoj strategiji. Tražeći jasan stav, šire bosanske političke snage i medjunarodna zajednica mogu sinergijski djelovati protiv katastrofalnih efekata Dodikove politike, smatraju Turčalo, Bećirević, Džihić i Šelo Šabić.
(Vijesti.ba)