Američki historičar Robert Donia koji je temeljito istražio Operaciju Halyard, napisao je kako je u dvadeset prvom stoljeću, američka vlada, isprva preko svoje ambasade u Beogradu, promicala obilježavanje sjećanja na operaciju Halyard u nadi da će poboljšati američko-srpske odnose i uvjeriti Srbiju da se pridruži NATO-u, EU i drugim euroatlantskim organizacijama. Donia je pojasnio da su te memorijalne aktivnosti promovirale "jednostranu, nepotpunu četničku verziju spašavanja Halyarda."
U stvarnosti, prema određenim statističarima sa područja Jugoslavije spašeno 2.364 pilota, te ove procjene navode da su partizani spasili oko 2.000 pilota, a četnici 350. Naknadna prebrojavanja su pokazala da je sa četničke teritorije spašeno 500 do 600 pilota. Konzervativna procjena govori da su partizani spasili najmanje duplo više pilota od četnika, piše Jutarnji.
U istraživačkom radu "The Forgotten Thousands: The Historiography of World War II Rescues of Allied Airmen in Yugoslavia" Robert Donia je objasnio kako su se pročetnički radovi uglavnom bazirali na sjećanjima američkog bojnika Richarda Feldmana, čiji je avion također bio srušen nad Srbijom. Nakon Drugog svjetskog rata, piloti koje su spasili četnici predvođeni Feldmanom bili su bijesni kada je Draža Mihailović osuđen za izdaju, budući su oni povjerovali u priče koje su čuli od četnika o partizanima kao izdajnicima. U atmosferi Hladnog rata uspjeli su izlobirati da predsjednik SAD-a Harry Truman Mihailoviću dodijeli orden "Legije za zasluge", ali koja je ostala tajna.
Međutim, priča o četnicima koji spašavaju Amerikance, samo je zadnje poglavlje beogradskog redizajniranja historije Srba i Srbije, kao junačkog naroda koji je uvijek na ispravnoj strani, makar i po cijenu ogromnih žrtava. S tim ciljem već čitavo desetljeće izlaze filmovi i serije, koji, moda nemaju međunarodni odjek, ali dramatično utječu na stavove većine stanovništva u Srbiji.
Sve je jednostavno. Srbija nema namjeru priznati odgovornost za ratove i zločine počinjene u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu, ali najgore je to što je ovo stav koji zastupaju sve tamošnje važne stranke i političari. Brojni su pokazatelji iz kojih je vidljivo da Vučićev režim Srbiju pokušava predstaviti kao žrtvu ratova i to ne samo devedesetih, nego i 1918., 1941. i 1945.
U tome se ide i dalje pa je Filmski centar Srbije recentno dodijelio 210.000 eura za snimanje filma "Linija" režisera Dragoljuba Elčića, koji se bavi dobrovoljnim dolaskom dr. Miodraga Lazića na prvu borbenu crtu ratom zahvaćenog Sarajeva, tačnije na Grbavicu i formiranjem ratne bolnice na prvoj crti fronte. Opsada Sarajeva koje su srpske snage držale u okruženju trajala je 44 mjeseca, a ubijeno je oko 14 hiljada ljudi. Sada Srbija financira djelo o životima Srba koji su opkoli grad, a sve se predstavlja kao "ratni film čija osnovna dramska konstrukcija predstavlja junaka koji se u biti bori za život u nemilosrdnom ratnom okruženju".
Ne treba sumnjati da će takvih filmova biti još.
(Vijesti.ba)