Kamenolom kod Mostara: 'Tajna' veza moćnog advokatskog ureda

Tada smo objavili i kako Udruženje zastupa odvjetnički ured Paponja-Bunoza, jedan od najeminentnijih, čija uloga u cijeloj priči također ima interesantne dijelove, a čiji je suvlasnik bio i akutelni ministar pravde BiH Davor Bunoza iz HDZ-a BiH, koji se ranije, po medijskim izvještajima i zvaničnim dokumentima, dovodio u vezu sa krivotvorenjem dokumenata za srbijansku firmu prilikom jednog tendera u JP Autoceste FBiH.

Kao prvo, interesantno je po samoj činjenici da moćna advokatska kancelarija zastupa mještane jednog malog prigradskog naselja, većinski naseljenog Bošnjacima i sa nekoliko srpskih povratnika.

Da li je takva vrsta moći pridonijela činjenici da je Eko udruženje Kuti ekspresno dobilo rješenje o registraciji, može se samo nagađati. Činjenica je da je 4. oktobra 2021. godine Aner Omanović podnio zahtjev za registraciju Udruženja, a samo dva dana nakon toga, Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave HNK vrši upis Udruženja u Registar. Poznavaoci prilika u Mostaru znat će da je ovo u HNK gotovo pa nemoguće.

Dalje, 20. januara 2022. godine četiri mještana Kantonalnom sudu u Sarajevu podnose tužbu, a 26. jula 2022. godine i apleaciju Ustavnom sudu BiH koji već 18. oktobra iste godine donosi odluku o dopustivosti i meritumu. S druge strane, Kantonalni sud 26. decembra 2022. godine donosi Odluku, kojom se “osporeno Rješenje poništava te tuženom vraća na ponovno odlučivanje”.

Ekspresno je, u samo 11 mjeseci riješen postupak vezan za okolinsku dozvolu kamenoloma, što je rijetko viđen slučaj, pa može se reći i presedan u bh. pravosuđu. Nekoliko pravnih stručnjaka iz oblasti privrednog i upravnog prava iz BiH koje smo kontaktirali, i čiji smo komentar zatražili, izrazili su svoje čuđenje cijelim postupkom te istakli nekoliko nelogičnosti.

Obzirom da je tužba pred Kantonalnim sudom u Sarajevu pokrenuta u januaru 2022. godine, ista nikako nije mogla biti stavljena u plan rada iste godine. Naime, na Kantonalnom sudu u Mostaru koji je daleko manje opterećen od Kantonalnog suda u Sarajevu, između podnošenja tužbe i presude ne prolazi manje od dvije godine.

S druge strane, nebrojeno je slučajeva gdje je Ustavni sud BiH odbio apelacije zbog povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku (čl. 6. EKLJP) u predmetima koji se smatraju hitnijim od ovog. Očigledno da je Sud u plan rješavanja predmeta stavio predmet koji nije mogao imati prednost ni po vrsti spora, a ni po starosti datuma inicijalnog akta. U obrazloženju odluke o apelaciji nigdje se ne spominje da je dostavljena investitoru koji je morao biti stranka u postupku.

Ni u predmetu koji se vodio pred Kantonalnim sudom, investitor inicijalno nije bio stranka u postupku već je tražio da bude nakon što je za tužbu saznao iz medija. U oba predmeta, mještani navodno zastupaju sami sebe, a iz sadržaja tužbe i apelacije evidentno je da je iste sačinio dobro upućen advokat ili tim advokata, koji su očigledno nisu željeli ostaviti traga o umiješanosti u cijeli proces.

S druge strane, prošlo je skoro 18 mjeseci od kako je Federalna uprava civilne zaštite Gradu Mostaru uputila prvi od tri dopisa vezan za omogućivanje pristupa lokaciji predviđenoj za deminiranje, međutim, niko iz gradske uprave, čak ni po cijenu krivične odgovornosti još uvijek nije službeno odgovorio ni na jedan od ovih dopisa. Za to vrijeme, članovi Udruženja, bez straha od bilo kakve odgovornosti, samovoljno određuju koga će pustiti javnim putem a koga ne, stavljaju prepreke na javni put u vidu lanca i nasipa zemlje, prijete i fizički nasrću na pravne zastupnike investitora, grade ilegalne objekte u blizini kamenoloma, hvale se da “imaju svog sudiju”, na policijsku intervenciju pozivaju navodno bliske policajce kojima je, opet navodno, advokat Paponja dok je radio u policiji bio šef. U cijelu priču se uključila i federalna ministrica okoliša i turizma Nasiha Pozder, koja je posjetila naselje Kuti i sastala se sa mještanima, a zapravo stranci u postupku, što je itetkao sporno i može se protumačiti kao pritisak na pravosudne instance koje tek trebaju donijeti odluke.

Ovdje je važno napomenuti da je investitori iz Turske su zaštićeni Sporazumom o unapređenju i reciprocnoj zaštiti investicija između Bosne i Hercegovine i Turske. Prema Amandmanu XVIII na Ustav Federacije, međunarodni ugovori važeći u zemlji imaju prednost nad domaćim propisima. Bosna i Hercegovina je potpisala slične sporazume s više zemalja, pa su investitor iz drugih zemalja uspješno vodili postupke pred ICSID-om nakon čega su Bosna i Hercegovina te niži nivoi vlasti zbog nemara, korumpiranosti i nestručnosti određenih lica koja obnašaju javnu funkciju dužni stranim investitorima isplatiti višemilionsku odštetu.

Ovaj te drugi slični slučajevi, daju jasan odgovor na pitanje zašto se Bosna i Hercegovina već godinama nalazi na začelju u odnosu na zemlje regiona kada su u pitanju strana ulaganja.


(Vijesti.ba)