Cero o 'političkom Sarajevu i Laktašima': Cilj disolucija BiH kroz rasparčavanje državne imovine

Detaljno ovim informacijama možete pročitati OVDJE, a ekspert za državnu imovinu Muharem Cero za Vijesti.ba kaže da “ne treba biti naivan i misliti da se nešto događa slučajno” …

Nije samo RS, kriva je i FBIH

Cero se na početku osvrnuo na famozni „inicijalni spisak državne imovine“, na kojem su i objekti o kojima smo pisali.

- Tačno je da se u inicijalnom spisku Visokog predstavnika, od hiljadu nekretnina u popisu državne imovine, objekti koji je vaš članak tretirao nalaze evidentirani kao nesporna državna imovina. Kao i još mnogi drugi objekti u Sarajevu. Tačno je da taj inicijalni spisak nikad nije otišao dalje od inicijalnog, a što je bila obaveza domaćih institucija. A to praktično pojednostavljeno znači da mi nemamo evidenciju, to jeste registar državne imovine. Razlozi su veoma pragmatični, ukoliko bi se sačinio registar državne imovine, morali bi se suočiti sa činjenicom da zaštitna mjera zabrane raspolaganja državnom imovinom nije poštivana. Uz svo zalaganje međunarodne zajednice i presude Ustavnog suda. Također dokazuje da se imovina prometovala, prenosila vlasništva, razvlastila država itd. To se nažalost nije samo dešavalo na prostoru RS, nego i na području kantona u Federaciji BiH, gradovima i općinama. Znači praktično na svim nivoima, objašnjava Cero.

Također se osvrnuo i na dio iz našeg članka koji govori o tome da je u “vlasničkom listu” za dvije zgrade u kojima su smještene institucije Bosne i Hercegovine upisano “Bosna i Hercegovina-Zajedničke institucije BiH-Sarajevo”

- Ukoliko vaš članak implicira, na njega se može odgovoriti na dva načina. Jedan u koji sumnjam, to je da su se institucije Bosne i Hercegovine striktno zalagale da ne dozvole da se primjenjuje zabrana o raspolaganju državnom imovinom, odnosno prenos vlasništva. I to poštujući zakone, koje su usvojila sva tri parlamenta, državni i oba entitetska. I u taj model sumnjam, kaže Cero i dodaje da je pisanje Vijesti.ba tačno:

- Zgrade su evidentirane kao zajednička imovina, a što je koncept koji dolazi iz agende Milorada Dodika i koncepta dogovorene države. To je koncept koji je osporava postojanje državne imovine i svodi je na takozvanu „zajedničku imovinu“, a što je bitno drugačije od definicije državne imovine. Nažalost to nije slučaj samo sa ove dvije nekretnine, zaključuje on.

Politički Laktaši bliži Beogradu

Na pitanje kako se to moglo dogoditi, on daje jednostavan odgovor.

- U strukturama vlasti institucija Bosne i Hercegovine, to jeste državnih institucija sjede i odluke donose, i to na operativno-tehničkim funkcijama, ljudi iz struktura koje se tvrdo i principijelno drže koncepta „sastavljene, dogovorene države“. A taj koncept dolazi iz „političkih Laktaša“, za razliku od koncepta koji dolazi iz „političkog Sarajeva“. Ti „politički Laktaši“, jesu nešto malo bliže Banjaluci, ali zapravo su mnogo bliže Beogradu. Taj koncept podrazumijeva da su dva suverena, dvije suverene države, u koje ubrajaju RS i FBiH, napravile Bosnu i Hercegovinu. I da sada ona prije Daytona, nema svoj međunarodni subjektivitet, ugrožavajući osnovni princip Daytona, a to je princip kontinuiteta, priznaje Cero.

Spavači iz ratnih projekata

On ističe i da, ne treba biti naivan i misliti da se nešto događa slučajno.

- Tamo se ništa ne događa iz nesposobnosti, tamo se nalaze spavači, na vrlo moćnim pozicijama. Spavači iz projekata, koji su prepakovani projekti ratnih ciljeva. Oni bespogovorno, ispunjavaju naredbe „političkih Laktaša“ i „političkog Širokog Brijega“, to jeste Zagreba i Beograda. Oni stalno proizvode stanje zamrznutog konflikta, koji mi živimo. I čini mi se da taj zamrznuti konflikt teži da faktičko stanje protokom vremena, dobije svoj legalitet. I ovaj zamrznuti konflikt nije nešto što jamči reintegraciju društva i nastajanje samoodržive države Bosne i Hercegovine, podcrtava Cero.

Cero pojašnjava da prometovanja na državnoj imovini, koja su se dogodila na svim nivoima, teže upravo ovjeri, faktičkog stanja.

- Pogotovo, ona koja se vežu za resurse Bosne i Hercegovine i za javna dobra, koja su u vlasništvo svih građana, Bosne i Hercegovine. Pravo korištenja i upravljanja je neprihvatljivo za one koji međukorakom, žele da ostvare svoje političke ciljeve. A to je neki drugih model upravljanja, koji bi bio sam prelazni model prema konačnom projektu, tihe puzajuće disolucije Bosne i Hercegovine, kaže Cero.

Geneza od 2005. godine

Cero kaže da pitanje rješavanja statusa državne imovine ima svoju genezu od 2005. godine do ratifikacije sporazuma o sukcesiji.

- Tim sporazumom je cjelokupna imovina iz kontinuiteta i iz sukcesivne mase koja se nalazila na teritoriji Bosne i Hercegovine, utvrđena kao imovina države Bosne i Hercegovine. I tada počinju problemi. Obzirom da se tom imovinom prometovalo, prije sporazuma o sukcesiji, a sukcesivnim sporazumom je država utvrđena kao titular, kao vlasnik imovine, za imovinu iz kontinuiteta utvrđuje se datum 31.12. 1991. A za imovinu iz sukcesivne mase, dakle imovinu bivše SFRJ, utvrđuje datum od 06.04. 1992. godine, pojašnjava Cero.

On naglašava da se u ovom periodu do sporazuma o sukcesiji, nije moglo disponirati državnom imovinom.

- Nažalost svima je poznato da je državan imovina bjesomučno prodavana. Ne samo nakon rata, nego i u toku rata, obzirom na političke ciljeve paradržava Herceg-Bosne i RS. I to je funkcioniralo na način da su državnu imovinu na tim prostorima tretirali kao svoje vlasništvo. Što znači da je prometovala, otuđivala, predstavlja tu imovinu kao imovinu nepostojeće države koja se rastače itd. I tek je sporazum o sukcesiji, dao mogućnost tadašnjem Visokom predstavniku, Paddy Ashdown, po petoj ratifikaciji i deponovanja sporazuma o sukcesiji kod sekretara Ujedinjenih nacija. I tada je odmah stavljena zaštitna mjera zabrane raspolaganja i ta zaštitna mjera uz razne modalitete traje u kontinuitetu uz neke dopune, napominje Cero za Vijesti.

Cero pojašnjava da postojeći, aktuelni i trajući Visoki predstavnik funkcionira u modelu zabrane raspolaganja državnom imovinom.

- A modalitet koji je on nametnuo je poboljšan jer je rečeno da je svaki pravni akt, odluka ili zakon, kojim se imovina pod zabranom prometuje poništava i ne može proizvoditi pravne učinke.

Osvrnuo se i na to da u javnom i političkom prostoru imamo sukob iščitavanja Daytonskog mirovnog sporazuma.

- Prije svega od onih koji dolaze iz RS, i onaj koji je na tragu presuda Ustavnog suda i Sporazuma o sukcesiji. Tu imamo i tzv. „treću stranu“ koja je vrlo suzdržana, rijetko se očituje, ali sam spreman ustvrditi da je mnogo bliže u političkim ciljevima pozicijama na kojima se nalazi RS, odnosno Milorad Dodik. I nažalost to bi bio put prema trećoj „etnoteritorijalnoj“ jedinici, kaže Cero.

A. Dedić

(Vijesti.ba)