Evropa i regija imaju elektronski potpis, BiH mučno čekanje na šalterima

Za razliku od zemalja regiona i Evrope, u našoj zemlji taj proces ide sporo. I dalje se praktikuju staromodni sistemi koji se gotovo u potpunosti baziraju na fizičkim, a ne elektronskim/digitalnim servisima u oblaku (cloud) i drugim online rješenjima.

Koliko je to nepovoljno, osim što odavno poskupljuje pružanje većine usluga, najbolje se vidjelo tokom pandemije u kojoj su mnogi procesi zaustavljeni, dok se ukupna otpornost društva na krizne situacije pokazala ispodprosječno niskom.

"U BiH je došlo do zastoja u smislu donošenja konkretnih odluka, prije svega da se krene sa političkog nivoa. Postoji afirmativan legislativni okvir za početak takvog procesa - taj posao je uglavnom urađen u periodu 2012. do 2016. godine. Međutim, ono što odgađa početak korištenja tehnoloških alata, prije svega digitalizaciju, je nedostatak volje ili razumjevanja benefita koji iz toga proizilaze. Postoji i onaj elemenat da niko ne đeli da bude prvi da bi izbjegao greške. Ipak alternativa ne postoji i sve ovo treba biti veći prioritet nego što je sada", započinje razgovor za Vijesti.ba Aleksandar Mastilović, ekspert za pametne tehnologije i digitalnu transformaciju.

"Problem je i neinformisanost. U oblasti javne uprave nije urađeno dovoljno na uspostavljanju elektronske podrške i servisa, kako za građane, tako i za pravna lica. Neki od opštih zakona bi se trebali također prilagoditi onome što je propisano zakonima o elektronskom dokumentu i elektronskom potpisu, koji su usvojeni i na državnom nivou kao i na nivou entitta. Na kraju krajeva, potrebno je i popularizovati pitanje elektronskog potpisa među fizičkim i pravnim subjektima, a javna uprava spremiti elektronske servise koji bi fizičkim i pravnim licima bili na raspolaganju - i to je sve što je esencijalno da se ovaj proces omogući”.

“Nije komplikovano, iako je sam posao obiman i traži određeno vrijeme i jasno strateško vođenje da bi se izbjegli rizici "efekata špageta" i izoliranosti pojedinih elektronskih servisa bez njihove dalje integracije sa drugim elektronskim servisima iste ili drugih organa javne uprave, odnosno integracije na javne elektronske registre, evidencije i matične knjige. Osim javne uprave, uporedo treba raditi i sa privrednom - kompanijama na njihovoj edukaciji u ovoj sferi, a posebno sa malim i srednjim preduzećima, kojima digitalni alati mogu na razne načine pomoći, olakšati svakodnevne poslovne operacije, učiniti ih profitabilnijim, bržim i agilnijim na tržišne tokove i dinamiku promjena... Sve to je potrebno da se zadrži konkurentnost na tržištu i regije i cijelog svijeta, i presudno dopronosi da se postignu ciljevi za poslovni uspjeh, ali i sveukupni ekonomski rast u BiH. Ovi procesi prosto nemaju alternativu”.

U BiH se najviše govori o uvođenju elektronskog potpisa, koji bi predstavljao pravu revoluciju u obradi korisničkih zahtjeva, upravljanju projektima i pribavljanju dokumentacije, ističe Mastilović.

"Uvođenje elektronskog potpisa omogućilo bi agilnost i uštedu značajnog vremena kojeg potrošimo na takozvano 'ganjanje papira', trčanjem od institucije do institucije... One bi se trebale digitalno povezati i po službenoj dužnosti razmjenjivati informacije u digitalnoj formi. Pri tome mislim na službene elektronske registre i evidencije, a to je najočiglednije vidmo na primjeru recimo matičnih knjiga. Ne postoji nijedan razlog da javna uprava izvod iz matične knjige rođenih, državljanstva i slične izvode ne izdaje u PDF sa elektronskim potpisom, odnosno elektronskim pečatom organa javne uprave u obliku PDF-a na mail ili posebno sanduče neke buduće eUprave na nalogu nekog budućeg eGrađanina po uzoru na zemlje regije. Možda najbolji primjer bi mogle da budu poreske uprave kao korisnici ovih elektronskih sistema, koje na taj način mogu rješavati poreska pitanja sa privredom, a i kompanije bi pri samoj registraciji tako mogle komunicirati sa privrednim sudovima, nadležnim ministarstvima i drugim institucijama u ddefinisanom postupku registracije, a kasnije izvještavanja po zakonom propisanim obavezama i procedurama. I naravno, ne trebamo zaboraviti bankarski sektor, koji je da bude iskreno u ovoj sferi možda i najdalje otišao".

"Zamislite koliko se vremena potroši čekajući u redovima u institucijama. Onda morate na neko drugo mjesto ići po drugi papir, pa da kupite taksu redovno na nekm drugom mjestu izvan same institucije koja traži uplatu takse, a koja bi se također mogla platiti elektronskim ili mobilnim bankarstvom koje nude sve banke u BiH. Zbog svega ovoga, a svi smo kroz ovo iskustvo prošli, građani često ili uzmu slobodni dan, ili prosto nisu na svm radnom mjestu nekoliko sati da sakupe sve papire, a to znači da izgube sate i sate izbivajući sa radnog mjesta. Kada se to pretvori u bruto satnicu i koji je broj građana koji moraju prolaziti sve navedeno, vidi se da su gubici po privredu ogromni. Taksa koju država naplati za te usluge je beznačajna u odnosu na ono što se izgubi, samo zato što nismo iskoristili tehnologiju na pravi način", dodaje Mastilović.

Prema njegovim riječima, BiH uopće nije daleko od digitalne transformacije.

"Digitalna transformacija je pred vratima i nedostaje nekoliko sitnih koraka, a to je ono što najviše i "boli". Ništa komplikovano nije ostalo da se uradi. Jedna stvar je da građani doobiju elektronske potpise i počnu da ih koriste, ali i da uprava na svim nivoima vlasti svoje servise sa šalterskog i fizičkog prebaci u elektronske servise na web stranicama ili specijalizovanim platformama. To znači da se javna uprava iznutra mora digitalizovati, a onda i prema vani prema fizičkim i pravni licima, da bi korisnici korištenjem elektronskih potpisa mogli da se nedvomisleno identifikuju i počnu predavati zahtjeve i dobijati rješenja, uvjerenja, dozvole i sve ono što se od javne uprave redovno traži”.

“Možemo u kratkom periodu uraditi dosta posla. Može se to i promovisati, motivisati građane da se okrenu novim rješenjima. Svi moraju odraditi svoj dio posla, od države, entiteta, kantona i jedinica lokalne samouprave. Elektronske servise ima jako malo institucija u BiH, a i one ga koriste kao neki pilot projekat i obično imaju samo jedan servis. Elektronske potpise i pečate slabo koja institucija koristi čak ni interno, a i one koje su započele prelazak na elektronsko poslovanje nije potpuno završila projekat i nisu se povezale sa drugim institucijama. Bez tog uvezivanja, bez da imamo prvo digitalizovane podatke, onda elektronske servise prema korisnicima i na kraju jaku digitalnu integraciju između insititucija, ne može se reći da je proces digitalne transformacije završen".

Aleksandar Mastilović za kraj dodaje da i društvo treba odlučnije krenuti prema promjenama.

"Ljudi u BiH ne vole izaći iz uhodane zone komfora. Trebamo biti pošteni - držimo se tradicionalnog i ne volimo inovacije, rutina je manje-više naš stil možda i kultorološki momenata, iako bi pravi komfor zapravo došao sa digitalnim rješenjima zbog automatizacije koja bi prirodno rasteratila i zaposlene u institucijama kao i korisnike njihovih usluga. Ovaj kultorološki momenat, uz svakako neodlučnost politike da donese neke odluke, jedan je od ključnih razloga što nismo do sada uradili više. Ipak je ovo 21. vijek i 2023. godina, moramo biti hrabriji i brži jer svijet zasigurno neće čekati na nas".


(Vijesti.ba)