Pobjegla je 1948. od izraelske vojske, sada s 90 godina ponovno bježi

Souad Al-Alem bila je među 10.000 ljudi koji su bili primorani napustiti palestinski grad al-Majdal 1948. godine. Bila je tada mlada žena, a izraelske trupe približavale su se zajednici tokom arapsko-izraelskog rata u onome što je sada dio izraelskog grada Ashkelona.

Sada je jedna od stotina hiljada civila zahvaćenih ratom.

“Svakog dana vidim smrt 20 puta, na nebu i na zemlji. Čak i snaga svake eksplozije psihički utiče na nas. Osjećaj je kao da nam je na vrhu glave kada se dogodi pored nas ili u blizini”, rekla je Al-Alem za CNN.

Oko 15 kilometara sjeverno od granice s Gazom, nije ostalo mnogo od al-Majdala. Nekad trgovačko mjesto poznato po proizvodnji tekstila, al-Majdal je pretvoren u ruševine nakon rata 1948./1949.

Sve kuće odavno su nestale i zamijenjene su modernim izraelskim zgradama koje su sada dio Ashkelona. Ostala je samo stara džamija. U blizini, prazna, zarasla poljana daje naslutiti veličinu nekadašnjeg grada.

Oko 700.000 Palestinaca protjerano je ili je napustilo svoje domove nakon rata 1948./49., što predstavlja najmanje 80 posto Arapa koji su živjeli u onome što je postalo Izrael. Kao i Al-Alem, više od polovine onih koji danas žive u Gazi su ili izbjeglice ili njihovi izravni potomci.

Mnogi od raseljenih 1948. mislili su da će se vratiti kući za nekoliko dana ili sedmica. Ali Izrael im nikada nije dopustio povratak i mnogi od tada žive u siromaštvu. Prema Agenciji UN-a za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku (UNRWA), više od 80% ljudi u Gazi sada živi u siromaštvu.

Palestinci taj period nazivaju Nakba, što je arapska riječ za katastrofu.

"Proživjela sam Nakbu 1948., a sada živim Nakbu 2023.", rekla je Al-Alem, sjedeći u šatoru u improviziranom izbjegličkom kampu u Khan Younisu u južnoj Gazi.

"Ova druga je gora", dodala je. Kaže da je pobjegla iz svoje kuće usred intenzivnog bombardovanja prije više od 10 dana i rekla je da od tada nije pravilno jela niti se kupala. Kao dijabetičarka, rekla je da se bori bez redovnih obroka i pristupa svojim lijekovima.

“Nema ničega čime bismo mogli očistiti lice, ruke i sebe. Ne možemo se prati niti bilo šta. Nema ničega. Bili su WC-i, sad ih više nema. Kad idemo u WC, oni su prljavi jer ih koristi previše ljudi. Prestala sam ići u njih”, ispričala je za CNN.

(Vijesti.ba)