Proširenje EU: Velike odluke i velike prepreke

Ono što je to pitanje moglo da napravi problematičnim jeste mađarski veto koji se ne može zaobići – za razliku od, naprimjer, dodatnog novca EU za Kijev. I to je riješeno na potpuno nov način u historiji samita EU. Mađarski premijer Viktor Orban je jednostavno izašao iz prostorije rekavši da se ne slaže, ali je istovremeno dozvolio da ostalih 26 lidera glasa o tome. Tako da je to, u stvari, značilo da nije uložio veto. A odluka se može legalno donijeti na Evropskom savjetu ako postoji kvorum – što je dvije trećine članica i što je ovdje bio slučaj. Odigrana je karta svojevrsne "konstruktivne apstinencije" na najvišem nivou koja se sada možda može češće koristiti.

Orban je sve vrijeme tvrdio da ni Mađarska ni EU nisu spremne da otvore pristupne pregovore s Ukrajinom. Ali ako se bolje poslušaju Orbanove izjave i u mađarskom parlamentu dan prije samita i uoči samita, on je zapravo nagovijestio kompromis koji su lideri kasnije postigli. Ono što je u stvari naznačio u oba ta obraćanja jeste da je protiv "brzog" ili "ubranog" pristupanja Ukrajine. I tu se otvorila šansa za dogovor na kojem se radilo na doručku na dan samita na kojem su bili Orban, njemački kancelar Olaf Scholz, francuski predsjednik Emmanuel Macron i predsjednici Evropske komisije i Evropskog savjeta Ursula von der Leyen i Charles Michel. Na kraju su se svi, uključujući i Orbana saglasili s tim dogovorom.

Da bi se razumio kompromis, vrijedi pogledati dvije rečenice u usvojenim zaključcima samita EU koje su lideri potpisali u vezi s pristupanjem Ukrajine i Moldavije pošto su ove dvije zemlje povezane u procesu proširenja EU: "Evropski savjet odlučuje da otvori pristupne pregovore s Ukrajinom i s Republikom Moldavijom. Evropski savjet poziva Savjet da usvoji odgovarajuće pregovaračke okvire kada se preduzmu relevantni koraci navedeni u odgovarajućim preporukama Komisije od 8. novembra 2023."

Sada, prva rečenica je jasna pobjeda Ukrajine (i Moldavije). Ukrajinski zvaničnici su željeli "jasne i odlučne" formulacije da su otvoreni pristupni pregovori. I dobili su to, s popuštanjem Mađarske. Ali s drugom rečenicom, lideri EU su odlučili da to pitanje odlože. Da biste de fakto počeli pristupne pregovore, potrebno je da usvojite pregovarački okvir. I sada je pitanje kada se to zaista može dogoditi? Čini se da je po tom pitanju Mađarska ta koja ima kontrolu.

Činjenica je da se i sama Evropska komisija opredijelila za ovo "rješenje" kada je u novembru predstavila svoj veliki izvještaj o proširenju. Tada je navela da će najkasnije do marta 2024. godine izvjestiti članice EU o uslovima za Ukrajinu, Moldaviju i Bosnu i Hercegovinu. Preostala pitanja za Ukrajinu su bila usvajanje zakona kako bi njen Nacionalni biro za borbu protiv korupcije bolje funkcionisao, rad na preporukama koje je istakla Venecijanska komisija Savjeta Evrope kada su u pitanju zakoni o državnom jeziku, medijima i obrazovanju – nešto što je Budimpešta proteklih godine stalno iznosila protiv Ukrajine tvrdeći da je mađarska manjina u toj zemlji diskriminisana – i konačno da se usvoji zakon koji reguliše lobiranje.

Prema Ukrajini, ona je već usvojila prva dva zakona, a uskoro će donijeti i o lobiranju. A prema riječima ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, koji se obratio liderima EU putem video linka, nada je da će pregovarački okvir biti usvojen u martu. Čini se da je to najlogičniji scenario jer bi lideri EU tog mjeseca trebalo da se sastanu na samitu u Briselu i zatim da potpišu taj okvir. Ali ne treba računati na to. Orban je na samitu smatrao da Ukrajina nije ispunila nijedan od preostala tri uslova. A na kraju krajeva, on je taj koji ima veto.

U njegovim razgovorima s Michelom i drugima, također je postojalo razumijevanje da će se lideri vratiti na to pitanje prvi put za godinu dana, što znači decembar 2024. U tome možda ima neke logike. Prvo, predstoje izbori za Evropski parlament u junu, poslije kojih će biti izabrana nova Evropska komisija i novi predsjednik Evropskog savjeta. Neki u EU strahuju da bi davanje de fakto zelenog svetla nekoliko mjeseci prije izbora donijelo populistima u nekim zemljama EU moćno izborno oružje, posebno s navodnim porastom "zamora od Ukrajine" u Uniji. I drugo, vjeruje se da bi nova Komisija mogla da sagleda situaciju novim parom očiju, umjesto da se pusti odlazećoj da potpunosti vodi stvar.

Većina se, međutim, slaže da ono što Orban zapravo radi jeste da usporava proces za Ukrajinu i da koristi svaki mogući veto u tom procesu kao polugu da dobije stvari koje želi – posebno promijenjen politički pejzaž na Zapadu i više sredstva iz fondova EU. Prvo od toga je možda na putu, pošto su populisti s prilično jakim antiukrajinskim stavovima završili prvi na nedavnim izborima u Holandiji i Slovačkoj i, naravno, s predsedničkim izborima u SAD na horizontu.

S mogućnošću da se situacija pomijera u Orbanovu korist u odnosu na Ukrajinu, on bi se mogao kladiti da će EU uskoro morati da donese neke teške odluke u vezi s Ukrajinom – bilo u obliku manje sredstava ili da se proširenje znatno uspori. I tu možda već ima neke saveznike. Iako je on bio usamljen u protivljenju otvaranja pristupnih pregovora s Ukrajinom, izgleda da nekoliko članica EU od istoka do zapada ne bi imalo ništa protiv ako Ukrajina ne bude brzo uključena u klub. Kao što mi je nedavno rekao jedan zvaničnik iz istočne članice: "Zvanično podržavamo ulazak Ukrajine do 2030. godine, ali u stvarnosti ne bismo imali ništa protiv da je to bliže 2040", ističući da postoji bojazan da će Kijev usisati previše budžeta EU i da EU ne može da se reformiše dovoljno brzo da se prilagodi.

A onda je tu i stvar sa sredstvima i vetom. Dan prije samita, Evropska komisija je Mađarskoj oslobodila više od 10 milijardi eura koji su prethodno bili zamrznuti zbog zabrinutosti za vladavinu prava u toj zemlji. Iako je Orban rekao da nije koristio pravo veto da bi obezbijedio sredstva, svakako je izgledalo kao veoma pogodna slučajnost da je novac počeo da se sliva u Budimpeštu baš kada je Orban trebalo da da zeleno svjetlo za nekoliko odluka. Mađarska je nagovijestila da želi sav novac koji joj se trenutno zadržava – skoro 20 milijardi eura. Šanse nisu naročito velike da bi mogla da koristi veto u vezi s Ukrajinom da obezbijedi još sredstava. U procesu proširenja ima više od 70 prilika za veto – u svakom poglavlju o pristupanju, a ima ih preko 30, potrebno je zeleno svjetlo i za otvaranje i za zatvaranje.

Pošto je kandidatura Ukrajine za pristupanje EU konačno dobila odobrenje, to je uslijedilo i za ostale zemlje koje se nadaju članstvu u EU. Uglavnom je to slučaj "svi ili niko". Moldavija će se suočiti s istim nezgodnim čekanjem kao i Ukrajina kada bi pridruživanje moglo da počne. Gruziju sada ima status kandidata, što je dato Ukrajini i Moldaviji 2022. godine, što znači da će Tbilisi i dalje biti korak iza Kišinjeva i Kijeva. A bilo je nešto pozitivnijih formulacija o Bosni i Hercegovini nego što se očekivalo. Sarajevo je dobilo svojevrsno "uslovno otvaranje pristupnih pregovora". Ne tako jasnu formulaciju kao za Ukrajinu i Moldaviju u zaključcima samita: "Evropski savjet će otvoriti pristupne pregovore sa Bosnom i Hercegovinom, kada se postigne neophodan stepen usklađenosti sa kriterijumima za članstvo". Ipak, poslije snažnog lobiranja iz Austrije, Hrvatske, Mađarske i Slovenije, dodata je još jedna rečenica koja barem daje malo jasnoće kada se može donijeti odluka: "Poziva se Komisija da izvijesti Savjet o napretku najkasnije u martu 2024. u cilju donošenja odluke."

Tako da su donijete neke velike odluke kako bi se krenulo s proširenjem kluba, ali također čekaju i neke podjednako velike prepreke.

(Vijesti.ba/Slobodna Evropa)