
Akutelni zamjenik generalnog sekretara za humanitarna pitanja i koordinaciju hitne pomoći Tom Flečer prvi je zvaničnik Ujedinjenih nacija koji je posjetio sudansku regiju Zapadni Darfur otkako je tamo prije 19 meseci buknuo rat.
Okršaj između Vojske Sudana (SAF) i paravojne formacije Sudanskih snaga za brzu podršku (RSF) rezultirao je ostvarivanjem kontrole od strane "pobunjenika" nad Darfurom.
Flečer, koji se tokom svoje posjete sastao sa predstavnicima obje strane, izjavio je da je bilo krajnje zastrašujuće voziti se kroz ruševine napuštenih gradova. Dodao je da je Darfur zadesilo najgore moguće i da se oblast suočava sa krizom zaštite, uključujući i epidemiju seksualnog nasilja, kao i sa gladovanjem stanovništva.
Borci RSF-a su bili ti koji su prošle godine prodivljali kroz Genejnu, prvenstveno napadajući pripadnike nearapske masalitske zajednice, što su stručnjaci UN-a opisali kao etničko čišćenje i potencijalne ratne i zločine protiv čovječnosti.
Hjuman Rajts Voč (HRW) je zaključio da je moguće da se radi o genocidu. Obje strane upiru prste jedna u drugu optužujući se za ratne zločine. U pitanju je jedna od najvećih svjetskih humanitarnih kriza.
Dopisnica BBC-a putovala je sa delegacijom UN-a do Genejne od grada Adrea u Čadu, na samoj granici sa Sudanom, gde se nalazi improvizovani kamp za izbjeglice iz Sudana koji vode Ujedinjene nacije i vlada Čada. Mahom žene sa decom iz Genejne sa novinarima su podelile svoje tragične priče.
Ono što je autorki teksta prvo skrenulo pažnju nakon prelaska granice jesu do zuba naoružani pripadnici RSF-a koji patroliraju regijom, među kojima ima i mladih dečaka.
Prva stanica u Genejni je bila skromna klinika u Al-Rijad kampu, gde su sudanske žene ogrnute velima jarkih boja sedele na stolicama uza zid ili na prostirkama od bambusa na podu.
Dopisnica je primijetila da se radi o jednoj drugačijoj Genejni, u kojoj nema vidljivog prisustva naoružanih paravojnih boraca.
U komšiluku sa skromnim kućama od blata dečaci prave zvezde, žene odlučno prolaze, a magarci vuku kanistere sa vodom po prašnjavom zemljanom putu.
Prvi čovjek sa kojim su pričali bio je stariji učitelj, koji je priznao da su na početku rata neki ljudi podržavali Vojsku Sudana a drugi pobunjenike, ali da su sada kao raseljenici neutralni i da im je potreban bilo kakav vid pomoći. Učitelj je naveo osnovne namirnice koje su im potrebne: hrana, voda i škole.
Naredna stanica je bila skup sudanskih i međunarodnih nevladinih organizacija, koje za razliku od UN nisu morale da čekaju dozvolu Generala Burhana, vođe Vojske Sudana, za svoje djelovanje.
Dvadesetak organizacija radi bez pouzdanog interneta, struje ili čak telefona, mučeći se da dobiju više sudanskih viza za osoblje, ističući da ih je sistem Ujedinjenih nacija izneverio. Navode da za njih niko ne mari, jer se pažnja posvećuje samo drugim krizama, u Ukrajini i Gazi.
Iako to demantuju, Ujedinjeni Arapski Emirati se optužuju da podržavaju RSF, dok druge zemlje kao što su Egipat, Iran i Rusija otvoreno podržavaju Vojsku Sudana.
(Vijesti.ba)