Dragocjeni rukopis “Mostarskog mushafa”, nakon restauracije, predstavljen bh.javnosti

Na izložbi je predstavljen rezultat višegodišnjeg rada na restauraciji i konzervaciji rukopisa mushafa neprocjenjive umjetničke i kulturne vrijednosti.

Profesor Hadžimejlić, jedan od rijetkih stručnjaka u Bosni i Hercegovini za konzervaciju artefakata islamske umjetnosti i kaligrafije, predstavljanje rukopisa mushafa – koji je stoljećima čuvan u Mostaru, mostarskim porodicama, džamijama i institucijama – ocijenio je historijskim događajem za Bosnu i Hercegovinu i šire okruženje.

– Gledano s aspekta islamske kulture i tradicije, rukopis spada u sam vrh dragocjenosti na svjetskom nivou, zbog toga što ovaj rukopis mushafa ima svoj duboki korijen od samog njegovog nastanka do današnjeg dana – istakao je prof. dr. Ćazim Hadžimejlić.

Po tehnici pisanja, vrstama umjetnosti i iluminacijama, rukopis pripada nultoj kategoriji svjetske umjetnosti.

– Moje upoznavanje s ovim rukopisom datira još od prije petnaestak godina, iz nekih susreta s bivšim mostarskim muftijom, kada mi je pokazao i mjesto gdje je bio sklonjen, džamije gdje je bio izložen neko vrijeme. Bila mi je želja da ga vratimo u prvobitno stanje, da ga zaštitimo, spasimo, konzerviramo i restauriramo i da mu dodijelimo zasluženo mjesto i značaj koji treba da ima. A, svakako, taj rukopis zavređuje punu pažnju na svjetskom nivou, ne samo na bosanskohercegovačkom. Drago mi je da je muftija Dedović iskazao interesovanje i da je na najispravniji način ukazao na njegov značaj, da je pokrenuo inicijativu za restauraciju i konzervaciju i da ovaj rukopis mushafa kroz ovu izložbu predstavimo bosanskohercegovačkoj publici i publici na širim prostorima Evrope i islamskog svijeta – kazao je Hadžimejlić.

Prof. dr. Ćazim Hadžimejlić

Restaurirani i konzervirani rukopis Mostarskog mushafa, bez sumnje, spada u najdragocjeniju nepokretnu kulturnu baštinu s kojom se može ponositi svaki stanovnik Bosne i Hercegovine.

– Rukopisi se moraju čuvati. Čak bi bilo poželjno da bude kandidiran na UNESCO-ovu listu baštine. Rukopis nema potpisnika i ne znamo ko ga je napisao, ali, prema papiru, iluminaciji i kaligrafiji, pripada memlučkom periodu, što znači da je star oko 600 godina. Kur’an je ispisan na specifičnom, prepariranom papiru, tušem koji je posebno napravljen i ukrašen jedinstvenim iluminacijama. Po mojim stručnim saznanjima, komotno mogu reći da se o njemu mogu izraditi najmanje tri doktorske disertacije – dodao je Hadžimejlić.

Kod profesora prevladava mišljenje da je rukopis u slojevitoj duhovnoj prošlosti mostarskih muslimana donesen u Mostar te da su ga koristili mostarski učenjaci, muftije, kadije, muderisi, šejhovi, derviši, pjesnici i uglednici, s posebnom pobožnošću i bogobojaznošću.

– Islamska zajednica u Mostaru ga je sačuvala do današnjih dana. Prolazio je kroz faze prijašnjih konzervacija i restauracija. Primjetno je da su bile neadekvatne, da su neki dijelovi oštećeni ili nedostaju, ali, evo, sačuvano je ono što danas pokazujemo publici i čime se ponosimo – naglasio je.

Osim umjetničke, rukopis Mostarskog mushafa ima i značajnu materijalnu vrijednost.

– Kad pogledamo iluminaciju prisutnu na samom mushafu i rukopisu, vidimo da su to vrhunske iluminacije. Boje su rađene pigmentima pomiješanim s gumom arabikom, papir je ručno prepariran, debljine prilagođene pisanoj formi, a ispis je u hakah pismu. Svaki unvan – početak kur’anske sure – tačke na krajevima ajeta, đulovi (ruže) sa strane, obilježja ajeta – urađeni su na poseban način. Kao tinta je korišteno 24-karatno zlato, prethodno istaljeno u posebnoj posudi, pomiješano s medom, gumom arabikom i želatinom. Tek tada postaje jasnije o kakvom vrijednom rukopisu je riječ – pojasnio je Hadžimejlić.

U poređenju sa Sarajevskom hagadom, smatra Hadžimejlić, Mostarski mushaf je daleko vrjedniji.

– Teško je govoriti o materijalnoj vrijednosti. Hagada ima svoju vrijednost, ali ovo je daleko, daleko, daleko vrijednije nego što je sama Hagada – u umjetničkom i estetskom smislu, sa svim iluminacijama i ostalim elementima – prokomentarisao je.

O vrijednosti rukopisa, njegovom značaju i procesima konzervacije i restauracije, uz profesora Hadžimejlića, na izložbi su govorili i prof. dr. Haris Dervišević i mr. Lamija Avdić.

U pozdravnom obraćanju, mostarski muftija Salem-ef. Dedović restaurirani Mostarski mushaf ocijenio je kao kontinuirano svjedočanstvo svijesti naših predaka, koji nisu žalili ni truda ni imetka kako bi osiguravali i uvakufljavali rijetke primjerke mushafa za mostarske džamije, da se iz njih uči, prenosi i tumači Božija riječ.

– Bošnjački pisani spomenici svjedočanstvo su o civilizacijskim postignućima ovdašnjeg čovjeka oplemenjenog islamom, a koji je ostavio nama u amanet neprocjenjivo kulturno blago i nasljeđe, danas, nažalost, rasuto diljem svijeta. Mi, kao narod, nismo baš svjesni ovog kulturnog blaga, ne uočavamo koliko je to bitna sastavnica našeg identiteta i koliko ono samo govori o našem kontinuitetu na ovim prostorima i koliko smo, kao pismen, učen i umjetnički darovit narod, dali doprinosa općenito kulturi u Bosni i Hercegovini – istakao je muftija.

On je izložbu "Tišina papira i odsjaj pera" okarakterizirao kao glavni kulturni događaj ovogodišnje manifestacije "Dani mevluda i zikra", jer to po sadržaju i značaju doista i jeste.

(Vijesti.ba/MINA)