EU danas otkriva plan za jačanje odbrane: Dvije države istaknute kao prijetnje

Takozvana uredba SAFE (Bezbjednosna akcija za Evropu) prvi put je predložena u martu od strane Evropske komisije kao odgovor na pozive zemalja članica za finansijsku i političku podršku za ispunjavanje novih odbrambenih ciljeva koje promoviše NATO, i za potencijalno intervenisanje u korist Ukrajine, ukoliko Sjedinjene Države preusmjere svoj fokus na nešto drugo, prenosi Radio Slobodna Evropa.

Konačna uredba, u koju je Radio Slobodna Evropa (RSE) imao uvid, jasno navodi da su „prijetnje koje predstavljaju Rusija i Belorusija od posebne hitnosti i relevantnosti“ i da im se mora brzo suprotstaviti.

Zbog vremena potrebnog za razvoj odbrambenih proizvoda i povećanje industrijskih proizvodnih kapaciteta širom Evropske unije (EU), u uredbi se takođe navodi da će biti „od vitalnog značaja“ da Unija počne da podržava države članice „što je prije moguće kako bi mogle veoma brzo da naručuju“ (vojnu opremu).

Brisel je prvo odgovorio na pozive zemalja članica aktiviranjem nacionalne klauzule EU o izuzeću za vojne troškove, što znači da rashodi za stavke poput oružja i municije neće biti uračunati u mehanizam kažnjavanja Bloka za zemlje koje krše ograničenja potrošnje EU.

To je stvorilo fiskalni manevar, ali i državama članicama je novac potreban što je prije moguće.

Sa nekoliko država članica koje žele da brzo pristupe predloženim sredstvima, i to bez potrebe za jednoglasnošću ili saglasnošću Evropskog parlamenta, ambasadori EU su odobrili novi zakon 21. maja, a samo je Mađarska bila protiv.

Nova šema funkcioniše na isti način kao i nedavni program oporavka EU od COVID-19, koji je imao vrijednost 800 milijardi eura.

Za SAFE, blok će koristiti svoj trostruki A kreditni rejting da prikupi potrebnih 150 milijardi eura na tržištima, a zatim ih pozajmi državama članicama. U tom smislu, biće mnogo jeftinije nego da većina članica EU pokušava da sama odvojeno da generiše sredstva zaduživanjem.

Pet zemalja EU, Danska, Njemačka, Luksemburg, Holandija i Švedska, trenutno uživaju trostruki A rejting, tako da najvjerovatnije neće morati da učestvuju u šemi, ostavljajući veći deo potencijalnih kredita siromašnijim članicama.

Uslovi

Činjenica da krediti imaju maksimalno trajanje od 45 godina, da ih nije potrebno servisirati u prvoj deceniji i da zemlje neće morati da plaćaju PDV na kupljenu opremu su druge prednosti za koje Brisel očekuje da će pokrenuti evropsko odbrambeno izdvajanje.

Ali, naravno, postoje i neki uslovi vezani za sve ovo.

Prije svega, mnoge zadužene južne države članice se žale da je, za razliku od šeme oporavka od COVID-a, koja je također uključivala komponentu granta, ova inicijativa isključivo kredit, što će staviti još veći teret na već opterećene javne finansije.

SAFE bi takođe trebalo da stimuliše zajedničke nabavke odbrambene opreme između zemalja, a Evropska komisija želi da koristi instrument za stvaranje pravog evropskog tržišta odbrane umjesto nacionalno fragmentiranog koji u velikoj mjeri postoji danas.

Zemlje mogu da apliciraju za kredite bez udruživanja sa drugom državom samo tokom prve godine. Nakon toga, od kraja 2026. do 2030. (kada shema ističe), dvije ili više zemalja moraju da apliciraju zajedno.

Da bi se osigurala pravedna raspodjela novca, udio kredita odobrenih trima državama članicama koje dobijaju najveću nadoknadu ne bi trebalo da pređe 60 procenata od ukupnih 150 milijardi eura dodijeljenih šemi.

Ali veliko pitanje u posljednjih mjesec dana bilo je ko može da učestvuje u SAFE programu, balansiranje želje različitih država članica da povećaju domaću proizvodnju sa realnošću da se ne može svaka komponenta proizvesti u EU.

Za početak, zemlje Evropskog udruženja slobodne trgovine (EFTA), Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska, uključene su u shemu. Isto važi i za zemlju kandidata za EU Ukrajinu.

Uredba opravdava njihovo uključivanje navodeći „blisko partnerstvo tih zemalja sa Unijom u industrijskoj proizvodnji odbrambene opreme“ i činjenicu da se „Ukrajina direktno suočava sa tekućim agresivnim ratom Rusije“.

‘Briselski kompromis’

Uprkos tome, i dalje je bilo negodovanja.

Posebno su se Sjedinjene Države žalile da su isključene iz ovog procesa.

I mnoge države članice EU, koje i dalje žele da održe transatlantske vojne veze, a istovremeno da ostave druge bliske partnere uključene u aspekte SAFE-a, također su snažno lobirale da otvore šemu za dalje vanjsko učešće.

Na kraju je dogovoreno „pravilo 65-35“. To znači da 65 procenata vrijednosti stečenog oružja mora biti proizvedeno u EU, četiri zemlje EFTA ili Ukrajini. Preostalih 35 procenata može se proizvesti negdje drugdje, kao što su, na primjer, Sjedinjene Države.

Međutim, stvari se i dalje komplikuju.

Ako zemlja ima Partnerstvo za bezbjednost i odbranu (SDP) sa EU, 65 procenata vrijednosti oružja može poticati iz te države.

Velika Britanija je nedavno sklopilo takav sporazum sa Blokom, a Albanija, Japan, Moldavija, Sjeverna Makedonija i Južna Koreja takođe imaju slične sporazume.

Na kraju krajeva, kako je rekao jedan zvaničnik EU koji je govorio za RSE, ishod je „klasičan briselski kompromis“, postignut je prilično značajan dogovor, ali novac neće početi da teče dok svi, uključujući i mnoge van EU porodice, ne dobiju svoj pošteni dio.


(Vijesti.ba)