Sa 12 godina je pratio Halida Bešlića, a sa 16 postao prva harmonika Jugoslavije

Sa samo 12 godina svirao je na turneji legendarnog Halida Bešlića, a sa 16 osvojio je titulu najboljeg harmonikaša Bosne i Hercegovine.

Njegov vanserijski talenat je potvrđen 1986. godine osvajanjem titule najboljeg mladog harmonikaša BiH, da bi iste godine na saveznom festivalu „Prva harmonika Jugoslavije“, kao petnaestogodišnjak, u konkurenciji juniora osvojio i postao „Prva harmonika Jugoslavije”.

- Ljubav prema harmonici mi je prenio moj rahmetli otac Rasim, koji je svirao amaterski. On je bio autoelektričar, a svi su ga zvali Kološa, jer je popravljao kola. Kad bi završio posao, uvijek je u kući svirao harmoniku. Tako sam ja počeo svirati sa pet godina, a prva pjesma mi je bila „Po šumama i gorama“. Od oca sam dobio prvu harmoniku hohnericu, malu dječiju crvenu, koju i sada posjedujem. Prije nego što sam pošao u osnovnu muzičku školu, imao sam par mjeseci privatnu obuku u rodnom Ključu kod jednog profesora Poljaka Ziha Franca, koji je bio izvrstan pedagog i on me je uveo u svijet muzike - kaže na početku Muhamed.

Nižu muzičku školu je završio u Ključu, a srednju upisuje 1986. godine u Sarajevu.

- Pred agresiju sam upisao akademiju, a potom me je život odveo u Njemačku. Pored muzičkog obrazovanja imao sam drugi estradni put i prvi honorar sam zaradio sa 12 godina i to, ni manje ni više, nego sa Halidom Bešlićem. Naime, bio sam gost na turneji našeg legendarnog pjevača povodom albuma "Zbogom noći, zbogom zore". Imali su koncert u Ključu, a moj otac je predložio Nazifu Gljivi da mi da priliku. Tada je Halida pratio orkestar Miće Radovanovića. Kada sam ja uzeo harmoniku i počeo da sviram, svi su bili oduševljeni. Nazif je zamolio da idem dalje na turneju i na neki način da budem atrakcija. Naravno, takva prilika se ne odbija. Ljudi na koncertima nisu mogli vjerovati kada sam se pojavljivao na sceni, ali sa prvim tonovima dobijao sam aplauz. Petnaest dana sam izostajao iz škole zbog turneje Halida Bešlića - nastavlja popularni Hamić.

Sa 15 godina otac ga je prvi put prijavio na takmičenje Prva harmonika Jugoslavije u Sokobanji.

- To je bilo 1986. godine i osvojio sam drugo mjesto kao junior. Sljedeće godine sam pobijedio. Mogu se pohvaliti i velikim turnejama sa "Južnim vetrom". Nastupao sam sa legendama kao što su Kemal Malovčić i Šemsa Suljaković. Sa Kemom sam proveo najduži period, od 1987. godine do početka devedesetih godina. Tada su turneje "Južnog vetra" bile sa 2-3 koncerta dnevno. Glavni koncert bio je u većim gradovima u 21 sat, a ovi prije u manjim. Turneje su bile od Vardara do Triglava, od Đerdapa pa do Jadrana. "Južni vetar" je punio dvorane sa jednim plakatom, bio je zabranjen na televiziji, ali se za njih tražila karta više. Narod je tu novu muziku volio i, što je vlast više zabranjivala, oni su bili uspješniji. Ništa ne može protiv narodne volje. Kada te narod odabere, džaba sve zabrane. Nikad neću zaboraviti koncert u Peći. Dođemo na Kosovo, a nas na ulazu u grad čeka hiljade ljudi s obje strane ulice. Kao da je došao Josip Broz Tito. Čeka špalir ljudi od 3-4 kilometra i svi su došli zbog Kemala Malovčića. Policija nas dovodi u dvoranu i održavamo tri koncerta zaredom. To su za mene bila neka od najljepših vremena - kaže ovaj maestro na harmonici.

Život ga je devedesetih godina odveo u Njemačku, u Koblenc, gdje i danas živi.

- Tu sam krenuo iz početka. Nakon dvije godine života u Njemačkoj, upoznajem porodicu Jukić, koja je bila vlasnik najpoznatije diskoteke "In Takt". Onda su oni otvorili istoimeni muzički studio i izdavačku kuću. Postao sam dio ovog projekta, koji je bio desetak godina najuspješniji izdavač. Mogu ponosno da kažem da smo bili najbolji i preteča "Granda". Bio sam svjedok kada je pokojni Saša Popović dolazio na pregovore da se udruže. U to vrijeme "Grand", ni po prodaji, ni gledanosti, ali ni po pjevačima, nije mogao parirati "In Taktu". Emisije koje smo imali na BHT 1 bile su najgledanije, održavali smo koncerte po cijeloj Evropi. Emisija "A što da ne", koju je vodio Mirsad Fikić, rušila je rekorde gledanosti. U "In Taktu" je tada bila kompletna bh. scena, od Dine Merlina do Halida Bešlića. Nastala je i nova generacija pjevača - Šekib Mujanović, Šeki Bihorac, Kadir Nukić, Sanela Sijerčić, Elvira Rahić... Stvarali smo zvijezde. Naše pjesme još traju i najviše covera se snima na kompozicije “In Takta” - nastavlja Hamić.

Vrsni harmonikaš je dugo vremena svirao sa Šerifom Konjevićem.

- Još kao dječak, nakon Bešlića, počeo sam nastupati sa Šerifom. On je moj sugrađanin iz Ključa. Šerif nije jedan od najboljih, po meni je on najkvalitetniji bosanski i jugoslovenski vokal koji je ikad rođen, pored Šabana Šaulića. Pjevački njemu niko nije mogao da stane na crtu. Sarađivali smo 10-12 godina. Gdje je bio Šerif, tu sam bio i ja - nastavlja Muhamed.

Popularni Hamić već duže vrijeme vodi prateći bend Elvire Rahić, sa kojom je se upoznao prije tridesetak godina u “In Taktu” i radio je na njenom prvom albumu.

-Od tada traje naše prijateljstvo, a drago mi je da već godinama i sarađujemo. Elvira je insan, a u današnje vrijeme to je najteže biti. U karijeri sam svirao sa brojnim zvijezdama, punili smo stadione i dvorane. Svirao sam na svim kontinentima, osim u Africi, i stvarno nemam neostvarenih želja. Pored narodne muzike, imao sam i dosta koncerata klasične muzike, ali ipak ljubav prema narodnoj muzici i sevdahu je prevagnula – zaključuje muzičar.

(Vijesti.ba)