Da li Nijemci premalo rade, da li im to ugrožava standard?

Jedni traže veće angažovanje kako bi se sačuvali standard i blagostanje. Drugi bi radije da više opterete bogate.

„Moramo u ovoj zemlji ponovno više i prije svega efikasnije da radimo.“ Tom rečenicom u svom prvom obraćanju Bundestagu novi njemački kancelar Fridrih Merc izazvao je javnu raspravu. Ona i nedjelju i po dana kasnije i dalje intenzivno zaokuplja političke stranke.

Generalni sekretar Mercove CDU Karsten Lineman sada je stao u odbranu šefa svoje stranke i pozvao građane da pokažu veći angažman.

„Naše blagostanje, naši sistemi socijalne bezbjednosti, ali i funkcionalnost naše zemlje, baziraju se na tome da budemo produktivni“, rekao je Lineman.

Balans između rada i života nije ništa loše, dodao je, „ali ponekad se stiče utisak da se više ne radi o balansu između rada i života, nego o balansu između života i života.“

Merc se u svom govoru založio za „ogroman napor“, a ranije je na diskusiji o ekonomiji koju je organizovala njega CDU, rekao: „S četvorodnevnom radnom sedmicom i balansom između posla i života nećemo moći da očuvamo blagostanje ove zemlje.“

Za mlade ljude, po Linemanu, trebalo bi da važi: „Važno je najprije završiti školovanje i obučiti se za zanimanje. To je ono gdje moramo ponovo da stignemo – da se nešto postigne sopstvenim trudom“.

Kraj osmosatnog radnog dana?

Izjave kancelara naišle su na žestoke kritike, recimo kod sindikata i opozicione Ljevice.

Jedna od tačaka na koju ukazuju kritičari jeste to da mnoge žene rade samo pola radnog vremena zbog nedostatka ponude za njegu o djeci.

Prema koalicionom ugovoru tzv. „crveno-crne vlade“ (CDU/CSU i SPD), umjesto sadašnjeg osmosatnog radnog dana trebalo uvesti maksimalno nedjeljno radnog vremena. Lineman smatra da je fleksibilnije nedeljno radno vrijeme „posebno važno za porodice sa djecom ili članovima porodice kojima je potrebna njega“. Takođe, koncept „aktivne penzije“ koju vladajuća njemačka koalicija želi da uvede, trebalo bi da doprinese povećanju produktivnosti.

Ti planovi izazvali su i prve kritike: ako se osmosatni radni dan zamijeni maksimalnim nedjeljnim radnim vremenom, to bi moglo značajno da optereti zaposlene, smatra udruženje ljekara Marburger Bund. Jer, mnogi su, kako dodaju ljekari, već sada opterećeni. „Zakonski i kolektivni propisi su mjere zaštite koje treba sačuvati“, poručilo je udruženje.

Upozorilo je i da već sada postoje izuzeci u Zakonu o radnom vremenu koji omogućavaju prekoračenje maksimalnog dnevnog radnog vremena na osnovu kolektivnih ugovora.

Trenutno je radno vrijeme u Njemačkoj ograničeno na osam sati dnevno. U izuzetnim slučajevima moguće je produženje na najviše deset sati, na primer ako se ti prekovremeni sati kasnije nadoknade (u novcu ili slobodnim danima). Za nedjeljno radno vrijeme predviđena je gornja granica od 48 sati. Ali i tu postoje izuzeci.

Protiv rasterećenja bogatih

U poređenju s drugim ekonomski jakim državama, Nijemci rade relativno malo sati, pokazuje analiza Instituta za njemačku privredu, koji je inače blizak poslodavcima. Stručnjaci pritom smatraju da su takva poređenja samo delimično relevantna, između ostalog i zbog različitih stopa rada sa skraćenim radnim vremenom. A ne treba zanemariti ni da u nekim branšama postoje milioni prekovremenih sati.

Socijaldemokrate (SPD) su se posljednjih nedjelja takođe izjasnili za fleksibilnije nedjeljno radno vrijeme, ali izjave Linemana nekima u SPD-u idu predaleko. „Umjesto da ljudi optužuju da su lijeni i raspravlja o smanjivanju socijalnih davanja, konačno bi trebalo uključiti one s visokim primanjima u opšte dobro – kako kroz poreze, tako i kroz socijalna osiguranja“, rekla je zamjenica predsjednika poslaničke grupe SPD-a u Bundestagu Dagmar Šmit.

Osim toga, smatra ona, potrebno je više društvene solidarnosti u zdravstvu i njezi. Šmit naglašava da „onaj ko želi veću zaposlenost, taj mora da rastereti porodice i pravednije da raspodjeli neplaćeni rad za njegu između muškaraca i žena“.

Predsjednik njene stranke, savezni ministar finansija Lars Klingbajl, takođe naglašava da bi „ljudi koji naporno rade, a imaju niska i srednja primanja“ trebalo da budu rasterećeni.

Šef SPD-a ujedno je protiv smanjivanju poreza za najbogatije: „Smatram da je pogrešno da ljudi kao što sam ja budu više rasterećeni nego kasirka u supermarketu. Ljude koji zarađuju kao ja država ne bi trebalo da rasterećuje.“

Strukturne reforme za socijalna osiguranja

Njegov glavni prioritet pri sastavljanju budžeta za ovu i sljedeću godinu jeste da „Njemačka ponovo krene putem rasta i da obezbijedimo radna mjesta. Zbog toga će se, kako najavljuje, smanjiti cijene energije.

Osim toga, Klingbajl obećao je i stabilne doprinose za socijalno osiguranje za zaposlene i za preduzeća: „Problem su rastući doprinosi za socijalna osiguranja – za radnike, jer im ostaje manje novca, a za preduzeća, jer imaju veće troškove rada.“ Spriječavanje rasta doprinosa u zdravstvenom i sistemu njege dodatnim sredstvima iz budžeta, po njemu nije trajno rješenje. „Potrebne su nam strukturne reforme kako bismo dugoročno održali stabilnost doprinosa“, zaključio je socijaldemokratski ministar.

 
(Vijesti.ba / DW)