Izložba Velije Hasanbegovića "Svjedoci vremena", povodom obilježavanja Dana bijelih traka

Tokom 1992. godine u opštini Prijedor počinjeni su brojni zločini protiv bošnjačkih i hrvatskih civila. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) je u svojim presudama utvrdio da su srpske vlasti u proljeće 1992. uspostavile kontrolu nad opštinom i primjenile plan uklanjanja nesrpskog stanovništva putem progona, ubistava, zatvaranja u logore i drugih zločina, saopćeno je iz JU MES.

Logori Omarska, Keraterm i Trnopolje korišteni su za pritvaranje hiljada civila, gdje su mnogi bili izloženi nehumanim uslovima, mučenju, silovanjima i pogubljenjima.

U brojnim selima i naseljima oko Prijedora, uključujući Hambarine, Kozarac i Bišćane, izvršena su masovna hapšenja i ubistva. Sud je zaključio da su ovi zločini dio udruženog zločinačkog poduhvata s ciljem trajnog uklanjanja nesrpskog stanovništva sa područja Bosne i Hercegovine koje su vlasti bosanskih Srba smatrale svojim.

Rezultat takvih široko rasprostranjenih i sistematskih zločina bila je promjena etničke slike stanovništva, pa se tako Prijedor sa predratnih 49 posto  Bošnjaka, 42 posto Srba i 6 posto Hrvata sveo na skoro u potpunosti etnički čist grad sa dominantnim srpskim stanovništvom.

MKSJ je za zločine u Prijedoru sudio u 15 predmeta i osudio veliki broj pojedinaca – od direktnih počinilaca zločina do šefa Kriznog štaba Prijedora Milomira Stakića, predsjednika Kriznog štaba Autonomne regije Krajina Radoslava Brđanina, pa sve do predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića i komandanta vojske bosanskih Srba Ratka Mladića.

Velija Hasanbegović već gotovo deceniju neumorno dokumentuje sve što se dešava na ovom prostoru, gradeći jedinstven arhiv koji je dragocjen i kao umjetnički doprinos, i kao trajno svjedočanstvo o jednom od najmračnijih poglavlja novije historije.

Izložba „Svjedoci vremena“ Velije Hasanbegovića snažan je vizuelni zapis o Prijedoru i njegovoj okolini – prostoru duboko obilježenom traumom, ali i prostoru u kojem se život, uprkos svemu, obnavlja.

Hasanbegović bilježi prostor tišine koji još odjekuje neopisivim bolom. Na fotografijama Prijedora, Trnopolja, Omarske, Kevljana, Kamićanskih stijena, Šajkovače i Kozarca isprepliću se slike današnjice s neizbrisivim tragovima prošlosti. Mjesta koja su svjedočila najdubljem moralnom padu čovječanstva danas postaju prostor refleksije i dostojanstvenog sjećanja.

Na fotografijama se osjeti uznemirujući kontrast između današnje tišine i sjećanja na zločine koji su ondje počinjeni. Uparene s citatima korištenim na tribunalu za ratne zločine, ove slike ne dozvoljavaju zaborav, već pozivaju na suočavanje.

Hasanbegovićev istančan osjećaj za trenutak, kadar i simboliku dao je ovom ciklusu duboku dokumentarističku, ali i umjetničku snagu.

Njegov rad nije samo puko bilježenje, već svjedočenje – i prošlosti i sadašnjosti. Njegove fotografije svjedoče o snazi ljudskog duha i dostojanstvu onih koji su se vratili na mjesta stradanja, navode organizatori izložbe.


(Vijesti.ba / FENA)