Kako Rusija disciplinuje vlast u Srbiji

Vučićeva izjava reakcija je na saopštenje Vanjske službe bezbednosti Ruske Federacije (SVR), koja je 28. maja optužila Srbiju da, "uprkos zvanično deklarisanoj neutralnosti", nastavlja da isporučuje municiju Ukrajini.

U oštro intoniranom saopštenju se Srbija optužuje da posredstvom svoje vojne industrije "puca Rusiji u leđa", pošto je prodala "stotine hiljada granata za VBR i haubice, kao i milione metaka za streljačko oružje", piše RSE.

Reakcija iz Moskve dolazi nakon što su godinama unazad pojedini mediji pisali o tome da srpsko oružje i municija preko trećih zemalja završavaju u rukama ukrajinskih vojnika.

Zvanični Beograd je više puta demantovao da Srbija direktno izvozi oružje Ukrajini ili Rusiji, kao i da ne može da utiče na to da li će srpsko oružje iz trećih zemalja završiti na ukrajinskom frontu.

"To saopštenje Vanjske službe bezbednosti Rusije može se razumjeti kao neka vrsta pokušaja disciplinovanja vlasti u Beogradu, s obzirom na činjenicu da su sve te informacije o kojima se govori u tom saopštenju poznate od ranije. Čini se da Moskva na ovaj način želi da zadrži u svojoj orbiti Vučićev režim", smatra Predrag Petrović.

Toby Vogel, iz Saveta za politiku demokratizacije u Berlinu, kaže u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je Aleksandar Vučić godinama uspevao da balansira između Brisela i Moskve, ali napominje da je takva politika bila ranjiva na izazove koji stižu sa obje strane.

"Ali sada je Kremlj odlučio – iz razloga koji nisu sasvim jasni – da ga javno prozove, što bi moglo značiti kraj njegove sposobnosti da balansira", smatra Vogel.

On dodaje da ga ne iznenađuje što ovako oštra kritika stiže iz Rusije.

Vogel ističe da Evropska unija, "iako ima mnogo jakih karata u rukama", do sada nije željela da ih upotrebi u odnosu na Vučića.

"To je delom i zato što je Vučić kupovao svojevrsno osiguranje: potpisivanje ugovora o litijumu s Nemačkom i EU, kupovina francuskih borbenih aviona, isporuke oružja i municije Ukrajini", kaže Vogel.

U saopštenju SVR-a navedene su državne i privatne kompanije koje se bave proizvodnjom oružja i municije koje, navodno, preko "lažnih sertifikata krajnjeg korisnika ('end users') i zemalja-posrednika", prodaju municiju Ukrajini.

"Među zemljama-posrednicima se najčešće pojavljuju zemlje NATO, prije svega Češka, Poljska, Bugarska. U posljednje vrijeme se u te svrhe koriste i egzotičniji kanali uz učešće afričkih država", navela je Vanjska služba bezbednosti Rusije 28. maja.

Dan kasnije Aleksandar Vučić je rekao da je o tome razgovarao sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom tokom posjete Moskvi 9. maja, te da je Srbija sa Ruskom Federacijom ustanovila radnu grupu "kako bi ustanovili sve činjenice".

"Ja ću svakako dati nalog i upozorenje da, gdje god postoji sumnja da ima zloupotrebe 'end usera' i slanja na ratište, a da mi to znamo - da se takvi ugovori ne ostvaruju", rekao je Vučić tokom gostovanja na Dnevniku Radio-televizije Srbije.

Predrag Petrović iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) kaže da bi inicijativa predsjednika Republike imala smisla pod uslovom "da zvanični Beograd nije znao gdje to oružje završava".

"Ali, pošto imamo jako centralizovan sistem u Srbiji i brojne navode prethodnih godina da to srpsko oružje završava kod ukrajinske vojske, to samo može da se protumači kao sanacija štete i slanje signala Moskvi da je Srbija voljna da sarađuje po ovom pitanju i da će da uvaži kritike koje su došle iz Rusije", smatra Petrović.

On kaže da ga ne bi iznenadilo da zvanični Beograd popusti pod pritiscima iz Moskve.

"Beograd stalno hoda po tankoj žici, prelazeći čas na jednu, čas na drugu stranu kako bi zadovoljio obje strane, a sve zarad opstanka na vlasti. Pokazalo se da vlast u Srbiji funkcioniše isključivo pod pritiskom, a ne pod nekim principima i pravilima", ocjenjuje Petrović.

Tobi Vogel, iz Saveta za politiku demokratizacije u Berlinu, kaže da očekuje da će Vučić pokušati da nastavi svoju politiku istovremenog zadovoljavanja i Zapada i Istoka.

"Mislim da će pokušati da izvuče dodatne ustupke od Brisela ili zemalja članica EU kao nagradu za svoj 'zaokret' od Rusije, ali je isto tako verovatno da će smanjiti isporuke municije i oružja Ukrajini, pokušavajući da nastavi sa politikom balansiranja", kaže Vogel.

Informacija o tome da oružje, proizvedeno u Srbiji, koriste ukrajinske snage prvi put se pojavila u aprilu 2023. godine.

Tada su na internetu objavljena povjerljiva dokumenta Pentagona, do kojih je došla agencija Reuters, u kojima se navodi da se Srbija složila da isporuči oružje Ukrajini.

Te informacije su demantovali srpski zvaničnici – tadašnji ministar odbrane Srbije Miloš Vučević i šef diplomatije Ivica Dačić.

Srbija je i prije objave ovih dokumenata, uvijek demantovala bilo kakve informacije koje su nagovještavale mogućnost da njeno oružje završava na ukrajinskom ratištu.

To je učinila i u martu 2022, nepun mjesec od početka rata u Ukrajini, kada su se na društvenim mrežama i u pojedinim ruskim medijima pojavile fotografije koje navodno prikazuju da se oružje proizvedeno u Srbiji koristi u Ukrajini.

Međutim, i britanski Financial Times (FT) objavio je 22. juna 2024. procjene da je Srbija indirektno, preko drugih zemalja, od početka ruske invazije na Ukrajinu izvezla u tu zemlju municiju u vrijednosti od 800 miliona eura.

Navode je za FT komentarisao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je potvrdio da je informacija o vrijednosti municije uglavnom tačna, predstavivši prodaju kao poslovnu priliku.

"Ovo je deo našeg ekonomskog preporoda i važno za nas. Da, mi izvozimo našu municiju. Ne možemo izvoziti u Ukrajinu ili u Rusiju, ali imamo mnogo ugovora sa Amerikancima, Špancima, Česima, drugima. Šta oni s tim rade na kraju je njihov posao", rekao je Vučić, a prenio FT.

Nakon FT, ove teme dotakao se 8. jula prošle godine i tadašnji pomoćnik državnog sekretara SAD za evropska i evroazijska pitanja James O'Brien.

On je izjavio da Srbija "čineći svoje oružje dostupnim, pomaže Ukrajini da odbrani suštinski princip međunarodnog prava".

U protekle dvije godine bilo kakve informacije o načinima kako je oružje iz srpskih fabrika završavalo u Ukrajini uglavnom su bile netransparentne.

Ovim pitanjem bavio se i Međunarodni institut za istraživanje mira (SIPRI) sa sjedištem u Stockholmu.

No i za njih je bilo puno nepoznanica.

"SIPRI sprovodi istraživanja na osnovu javno dostupnih izvora, a putevi kojima bi naoružanje (specifično municija) iz Srbije moglo završiti u Ukrajini su krajnje netransparentni", ocijenili su u ranijem razgovoru za RSE iz ovog instituta.

(Vijesti.ba)