Zašto su lijekovi tako skupi u SAD?

Bijela kuća je sredinom maja predstavila strategiju za drastično snižavanje cijena lijekova za američke potrošače. Cilj je da se cijene lijekova koji se izdaju na recept smanje i do 90 posto.

„Iako SAD čine samo četiri procenta svjetske populacije, farmaceutske kompanije ostvaruju više od dvije trećine svog profita upravo u Americi“, rekao je predsjednik SAD Donald Trump prilikom potpisivanja ukaza.

„Mi subvencioniramo zdravstvenu zaštitu drugih, koji plaćaju samo djelić onoga što mi plaćamo“, rekao je predsjednik, pozivajući se eksplicitno na „socijalističke zdravstvene sisteme“ poput onog u Nemačkoj.

Ministarstvo zdravlja dobilo je rok od 30 dana da definiše konkretne ciljeve, a na osnovu toga, vlada planira da započne pregovore sa farmaceutskom industrijom.

Američka vlada godišnje troši više stotina milijardi dolara na lijekove na recept preko zdravstvenog programa Medicare koji obuhvata skoro 70 miliona Amerikanaca starijih od 65 godina i hronično bolesnih.

Ministarstvo zdravlja bi trebalo – gdje god je to moguće – da omogući direktnu prodaju lijekova američkim potrošačima po najnižim cijenama na svetu. Također, Agencija za lijekove (FDA) treba da ispita mogućnosti da se ubuduće dozvoli uvoz iz dodatnih industrijskih zemalja. Kako navodi Bela kuća, razmatra se i ograničenje izvoza.

Carine i na lijekove?
Iako su lijekovi izuzeti iz Trumpovog carinskog paketa, američka vlada trenutno sprovodi istragu o tome. Za njemačku farmaceutsku industriju SAD predstavljaju najvažnije izvozno tržište: 2024. je u SAD izvezeno farmaceutskih proizvoda u vrijednosti od 27 milijardi eura – dakle skoro četvrtina te vrste izvoza.

S druge strane, Nemačka je 2024. iz SAD uvezla farmaceutske proizvode u vrijednosti od 12,1 milijarde eura – što čini skoro 17 procenata uvoza u toj grani, kao i preko 12 procenata sirovina i poluproizvoda za lijekove.

Potrošači u SAD plaćaju tri-četiri puta više za lijekove
Odavno je poznato je da su cijene lijekova na recept u SAD zaista znatno više nego u drugim zemljama. Prema nedavnom izvještaju američkog trusta mozgova RAND Corporation, cijene u SAD su u prosjeku 2,78 puta više nego u 33 druge zemlje članice OECD. U poređenju s Nemačkom, američki potrošači plaćaju čak 2,94 puta više za lijekove.

Kod brendiranih leijkova razlika u cijenama između SAD i drugih zemalja još je izraženija: Amerikanci u prosjeku plaćaju 4,22 puta više nego građani u usporedivim zemljama.

Zato ne čudi što, prema podacima nevladine organizacije Kaiser Family Foundation (KFF), 28 posto Amerikanaca navodi da im je „donekle teško“ ili „veoma teško“ da plate troškove lijekova koje im je ljekar prepisao. Taj procenat raste na 37 posto kod onih koji uzimaju četiri ili više lijekova na recept.

Posebno drastičan primer visokih cijena lijekova u SAD je insulin – hormon koji reguliše nivo šećera u krvi i koji je neophodan za dijabetičare. Prema jednoj RAND studiji iz 2022. insulin u SAD košta skoro sedam puta više nego u Nemačkoj.

Centralno formiranje cijena lijekova u Nemačkoj
Kako to da su cijene lijekova u Nemačkoj toliko niže u poređenju sa onima u SAD? U Nemačkoj postoji centralizovan, državno regulisan mehanizam formiranja cijena lijekova – posebno kada je riječ o lijekovima koji se izdaju na recept.

Proizvođač doduše može da odredi početnu cijenu, odnosno tokom prve godine nakon uvođenja na tržište dobija punu cijenu.

Međutim, nakon što novi lijek uđe na tržište, sprovodi se procjena njegove koristi – i to od strane Zajedničkog saveznog odbora (G-BA) koji čine Savezno udruženje ljekara koji rade sa zdravstvenim osiguranjima, Savezno udruženje stomatologa, Nemačko udruženje bolnica i Savezno udruženje obaveznih zdravstvenih osiguranja.

G-BA odlučuje koje medicinske usluge – lijekovi, dijagnostički pregledi i tretmani – pokriva obavezno zdravstveno osiguranje. Dakle, on je svojevrsno „najviše tijelo za odlučivanje“ kada je riječ o zdravstvenoj zaštiti za oko 73-74 miliona ljudi koji su u Nemačkoj osigurani preko obaveznog zdravstvenog osiguranja.

Na osnovu te procjene, proizvođač lijeka i Savezno udruženje obaveznog zdravstvenog osiguranja u Nemačkoj pregovaraju tokom jedne godine o cijeni koju će osiguranje refundirati, a koja zatim važi za sva 94 obavezna zdravstvena osiguranja u zemlji.

Ako pregovori o cijeni propadnu, konačnu odluku donosi arbitražna komisija.

Farmaceutske firme u SAD imaju skoro sasvim odriješene ruke
U SAD pregovore sa farmaceutskim kompanijama vode pojedinačni akteri – prije svega osiguravajuće kuće i – takozvani Pharmacy Benefit Manageri (PBM), firme koje djeluju kao posrednici između zdravstvenih osiguranja, proizvođača lijekova i apoteka, i koje pokrivaju oko 70 posto osiguranih lica u SAD.

Ovakvi slabo strukturisani pregovori o cijenama omogućavaju farmaceutskim kompanijama da u velikoj mjeri samostalno određuju cijene. To dovodi do ogromnih razlika u cijenama i često vrlo visokih troškova koje pacijenti u SAD moraju da pokriju iz vlastitog džepa.

Velika uloga generičkih lijekova u Nemačkoj
Pored toga, u Nemačkoj se podstiče upotreba generika koji su po pravilu znatno jeftiniji – dakle kopija originalnih preparata koje se pojavljuju na tržištu tek kada istekne patentna zaštita originalnog proizvođača.

Zdravstvena osiguranja u Nemačkoj određuju referentnu cijenu za grupu lijekova sa istim aktivnim sastojkom – i to najčešće na osnovu cijene jednog ili više jeftinijih generika. U iste kategorije s fiksnim cijenama spadaju i takozvani „me-too“ lekovi – sa malim stepenom inovacije. U poređenju sa već postojećim lijekom oni nemaju nikakve ili ima samo minimalne terapijske razlike – ali su ipak zaštićeni patentom.

(Vijesti.ba)