Istraživanja potvrđuju da ovaj jednostavan dodir ima duboke psihofiziološke efekte, koji sežu daleko izvan osjećaja topline i bliskosti.
Sinhronizacija srca i disanja
Studija objavljena u časopisu Journal of Obstetric, Gynecologic & Neonatal Nursing (2017) pokazala je da koža-na-kožu kontakt značajno stabilizuje otkucaje srca i disanje kod beba, smanjujući rizik od epizoda apneje i bradikardije. Ovaj oblik kontakta stimuliše parasimpatički živčani sistem, odgovoran za opuštanje i snižavanje nivoa stresa, i kod majke i kod djeteta.
"Kada je beba položena na majčina prsa, dolazi do spontanog usklađivanja srčanih ritmova. Ova biološka koherencija djeluje umirujuće na cijeli organizam", objašnjava dr. Susan Ludington-Hoe, profesorica neonatologije sa Univerziteta Case Western Reserve (SAD), čija su istraživanja 2011. postavila temelje za širu primjenu metode u neonatalnim jedinicama.
Pri koži-na-kožu kontaktu dolazi i do pojačanog lučenja oksitocina, hormona koji pospješuje emocionalnu vezu, a koji ima i direktan uticaj na snižavanje krvnog pritiska i otkucaja srca.
Ovaj prirodni, gotovo instinktivni oblik njege danas se sve više koristi i u intenzivnim neonatalnim jedinicama širom svijeta, posebno kod prijevremeno rođene djece.
(Vijesti.ba)