Koštane ciste, iako na prvu mogu zvučati zabrinjavajuće, najčešće su bezopasne formacije koje se razvijaju unutar kostiju djece i adolescenata.
Riječ je o šupljinama ispunjenim tekućinom koje se najčešće otkriju slučajno – prilikom snimanja zbog neke druge ozljede.
Šta su zapravo koštane ciste?
Koštane ciste predstavljaju lokalizirane šupljine unutar kosti koje su ispunjene seroznom tekućinom, a ponekad i krvlju. Najčešće se javljaju kod djece i mladih do 20. godine života, a više su zastupljene kod dječaka.
One obično ne izazivaju simptome, ali u nekim slučajevima mogu dovesti do boli, otoka, osjetljivosti ili čak spontanih prijeloma kosti – posebno ako je cista veća ili smještena u području podložnom stresu, poput natkoljenice, nadlaktice ili kralježnice.
Vrste koštanih cista
Postoji više vrsta cista koje se razlikuju po strukturi i načinu nastanka:
Neosificirajući fibrom – najčešća benigna koštana lezija kod djece, koja u većini slučajeva spontano nestane do odrasle dobi.
Fibrozni kortikalni defekti – mali defekti u kori kosti, često bez simptoma.
Jednokomorne (jednostavne) koštane ciste – najčešće u dugim kostima, ispunjene bistrom tekućinom.
Aneurizmatske koštane ciste (AKC) – ciste ispunjene krvlju, koje mogu biti bolne, agresivnije i zahtijevati liječenje.
Kada su potrebne dodatne pretrage ili liječenje?
Ako dijete ima bolove, otok ili se sumnja na prijelom, najčešće se rade rentgenske snimke, a po potrebi i CT ili MRI. U sumnjivim slučajevima, radi se i biopsija kako bi se isključili tumori ili infekcije.
Većina jednostavnih cista ne zahtijeva nikakav zahvat, već samo redovno praćenje.
Međutim, u slučajevima kad postoji rizik od prijeloma ili se pojavi jaka bol, liječnici mogu preporučiti:
injekciju kortikosteroida u cistu
ispiranje i punjenje koštanim transplantatom
hirurško uklanjanje ako se sumnja na maligni proces ili ako druge metode ne pomažu
Aneurizmatske ciste: poseban slučaj
Za razliku od ostalih, aneurizmatske ciste se ponašaju nepredvidivo. Mogu spontano nestati, ali i narasti te pritisnuti okolne strukture. Iako su reaktivne, a ne prave tumorske promjene, u 30% slučajeva javljaju se u sklopu drugih tumora, poput osteoblastoma ili hondroblastoma, pa zahtijevaju pažljiviju dijagnostiku i često operativno liječenje.
Iako zvuče ozbiljno, koštane ciste u većini slučajeva nisu razlog za paniku. Redovno praćenje kod ortopeda i radiologa ključ je za pravovremeno prepoznavanje onih slučajeva koji zahtijevaju liječenje. Kod većine djece, ciste se s vremenom povuku same od sebe – bez trajnih posljedica.
(Vijesti.ba)