"Otišao je Josip Pejaković.
Otišao je posljednji veliki glumac naroda i narodne duše. Otišao je čovjek koji je u glasu nosio Bosnu i Hercegovinu, a u riječima prkos. Prkos Tjentišta, Sutjeske, Jasenovca, Ahmića i Srebrenice. Prkos svih nas koji ne pristajemo da nas podijele između rođenja i smrti.
Josip Pejaković nije bio samo glumac. Bio je hodajuća antifašistička enciklopedija. Bio je stub onoga što je mogla biti BiH – građanska, prkosna, ponosna. Bio je svjedok – ne nijemi, ne licemjerni, nego gromoglasni svjedok naše tragedije, ali i našeg mogućeg iskupljenja.
Kad je govorio, činilo ti se da govori i Meša i Zuko i Hamdija i Skender i Tito. A kad je šutio – čulo se više istine nego sa svih govornica Parlamenta BiH zadnjih 30 godina.
Gledao je zlu u oči, pa joj rekao: tom zlu “Nećeš moći.” A zlo je pokušavalo da ga zataška, da ga uguši, da ga izbriše iz novina i sa televizija, ali nije moglo. Jer Josip je bio Bosna i Hercegovina. Ne ona na papiru, nego ona iz tuzlanske čaršije, sarajevske česme, banjalučke kaldrme i travničkog sna.
Danas je moja zemlja još siromašnija. Jer nema više Josipa da je brani, da za nju ustane kad svi drugi kleknu i pokleknu.
Ali neka znaju – svi ti sitni fašisti, nacionalisti, mali ljudi u velikim foteljama – Josip Pejaković nije mrtav. On samo šuti. A kad opet progovori, zemlja će se zatresti.
Neka mu je laka ova naša, zajednička, krvavo voljena zemlja.
'On meni, nema Bosne', neka odjekuje u svima nama!
I hvala mu. Za sve", objavio je Bursać.
(Vijesti.ba)