Danas se navršava sedam godina od smrti srebreničke majke, Hatidže Mehmedović.
Njena nepokolebljiva volja, hrabrost i saosjećanje učinili su je glasom savjesti koji nas podsjeća na važnost pamćenja i opraštanja.
Kroz udruženje "Srebreničke majke", čija je predsjednica bila sve do svoje smrti, majka Hatidža je neumorno radila na očuvanju sjećanja na žrtve, boreći se za pravdu i istinu. Njena borba nije bila samo lična, već univerzalna, i njeno ime će zauvijek biti upisano u historiju kao simbol otpora, ljubavi i neuništive ljudske snage.
Mehmedović je nakon duže i teške bolesti preminula 22. jula 2018. godine u Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.
Hatidži Mehmedović su u genocidu u Srebrenici jula 1995. godine ubijena dvojica sinova, Almir (18) i Azmir (21), muž Abdulah (44), dva brata i mnogi članovi porodice.
I pored toga što je ostala sama, vratila se u Srebrenicu gdje je nastavila borbu za istinu o genocidu.
“Sve što sam imala meni je ubijeno. I ja sam ubijena kad su ubili moju djecu. Ovakvih kao ja ima u Bosni i Hercegovini koliko hoćete. Možete zamisliti kako je provoditi Bajram kad nema ko vrata da otvori, kad dođu rođendani djeci, a njih nema. Moja agonija nikad neće stati. Meni je presuđeno kad su moja djeca ubijena. Moja duša, kad bi se mogla otvoriti, tuga bi prekrila cijeli svijet. Teško je i zamisliti koliko čovjek čovjeku može zagorčati život”, govorila je Mehmedović.
“Srebrenica je nekad bila oaza života, ljudi su dolazili sa strane da žive ovdje. Danas je Srebrenica crna rupa čovječanstva. Jedan veliki otvoreni kabur. Toliko je ovdje toga učinjeno, toliko ljudi pobijeno, glavu su okrenuli od Srebrenice iako je bila zaštićena zona. Međunarodna zajednica snosi ogromnu odgovornost za ono što se dogodilo u Srebrenici. Rezultat svega što se dešavalo more je bijelih nišana i preko 10 hiljada ubijenih od 1992. do 1995. godine. Nama ne treba osveta, nego istina i pravda zbog budućnosti djece koja dolaze”, govorila je.
"Na današnji dan, prisjećamo se s dubokim poštovanjem i tugom žene koja je svojim životom, riječima i tihom snagom utjelovila dostojanstvo boli i otpor zaboravu – Hatidže-Điđe Mehmedović.
Majka dva ubijena sina i muža, Hatidža je nakon genocida ostala bez svega, ali nikada nije izgubila dostojanstvo. Vratila se u Srebrenicu kada se malo ko usudio, u svoju praznu kuću, među porušena sjećanja, kako bi izgradila istinu tamo gdje je pokušana potpuna šutnja. Bila je glas majki Srebrenice, ali i savjest svijeta.
Njena borba nije bila borba za osvetu, već za pravdu. Nije tražila mržnju, već priznanje zločina i poštovanje prema nevinim žrtvama. Njen glas i danas odzvanja u svakom mezaru, u svakom redu bijelih nišana", poručili su iz Memorijalnog centra Srebrenica.
Holivudska glumica Angelina Jolie je za CNN napisala autorski članak povodom smrti predsjednice Udruženja Majke Srebrenice, Hatidže Mehmedović.
U članku govori o njenom poznanstvu s Mehmedović.
“Upoznala sam Hatidžu prije četiri godine kada sam posjetila Srebrenicu gdje su pokopane žrtve genocida, najgoreg masakra na evropskom tlu od holokausta. Sjećam se dobro, sjedila je u krugu drugih ožalošćenih majki Srebrenice, tiho i dostojanstveno te je ispričala svoju priču. Govorila je o životu prije rata sa mužem Abdulahom i sinovima Azmirom i Almirom, koji su imali 21 i 18 godina. Opisala je užasne dane u julu 1995. godine kada su nasilno odvojeni od nje i odvedeni u smrt zajedno s najmanje 8.000 nedužnih muškaraca i dječaka. Osim muža i sinova, Hatidža je izgubila oca, dva brata i brojne članove porodice“, napisala je Jolie.
Dodaje da, “oni koji su izvršili genocid su otišli daleko te su sakrivali i uništavali tijela žrtava“.
“Petnaest godina je Hatidža tražila posmrtne ostatke svoje porodice. Ona je bila od prvih preživjelih koji su se vratili u Srebrenicu: Živjela je sama, suočavala se s prijetnjama i zastraživanjem i stalnim pokušajima poricanja genocida. Rekla mi je da, kada su konačno pronađeni posmrtni ostaci njenog muža i sinova, sve što je dobila da pokopa su dvije nožne kosti sina Almira. Umjesto da govori o srceparajućem bolu u tom trenutku, ona mi je jednostavno rekla da se smatra sretnom jer mnoge majke nisu dobile ni tu malu utjehu. Na mnoge načine me je Hatidža Mehmedović podsjetila na druge bh. žene koje sam upoznala, a koje su preživjele rat, i to na način na koji je kombinovala snagu, toleranciju i poniznost te odlučnost da odbaci mržnju“.
Ali, Hatidža, navodi Jolie, je bila tako jedinstvena, “23 godine je neumorno tražila istinu i pravdu“.
“Ona nikad nije imala poseban status, ali je govorila u ime svih Majki Srebrenice. Ona nije pravila razliku među žrtvama, smatrala ih je jednako vrijednim dostojanstva i priznavanja. Čak i kad ju je izdalo zdravlje, radila je na organizaciji konvoja kojima su poslani hrana i lijekovi sirijskim izbjeglicama.
Umrla je prije vremena u 65. godini, njena smrt je bez sumnje naglasila sve što je preživjela. To je svjedočenje o dubokim bh. ranama čiji kraj Hatidža nije doživjela u borbi za pravdu i sigurnost preživjelih Srebreničana. Drugi moraju nastaviti nositi teret koji je ona nosila godinama. No, njen primjer će živjeti u sjećanju svih koji su je poznavali i u pričama koje svi trebamo pričati dok živimo, tako da sjećanje na Srebrenicu nikad ne izblijedi. Dok me njena smrt ispunjava tugom i žaljenjem za svim žrtvama rata u BiH, sigurna sam da nisam jedina koja se sjeća Hatidže sa zahvalnošću i divljenjem“.
Postoji vrijeme, istakla je Jolie, da naučimo iz mnogih lekcija srebreničkog genocida te da vidimo gdje nasilje i mržnja prema grupi ljudi može odvesti.
“Hatidžu oplakuje njena zemlja, to je trenutak da se sjetimo snage jednog života. Hatidža Mehmedović je živjela pošteno, nikad nije dopustila bilo kome da je uplaši niti iskvari njen osjećaj za istinu i pravičnost. Mnogi od nas nikad neće doživjeti pravdu u životu, ali ne možemo pogriješiti ako budemo slijedili njen primjer”, napisala je Jolie.
U emisiji "Ništa lično", Hatidža Mehmedović u novembru 2017. godine otvoreno je govorila o svojim iskustvima, emocijama i stavovima.
Iz njenih riječi jasno se čuo bolan trag genocida koji je Srebrenica pretrpjela, ali i neumorna borba za istinu i pravdu za žrtve.
"Najveća je nepravda čekati pravdu", kazala je Hatidža.
Njena hrabrost da se suprotstavi političkim pritiscima i otvoreno progovori o zločinima koje je preživjela svjedoči o neizmjernoj snazi ljudskog duha.
(Vijesti.ba)