Na protestima u Tuzli i danas je bila Đulsa Kapidžić. Đulsi je u ratu ubijena skoro cijela porodica.
"Ubijena su mi četiri brata, otac, muž, svekar i djed", rekla je Đulsa za Vijesti.ba.
Kroz suze priča kako i nakon 30 godina od genocida u Srebrenici, neke članove porodice nije uspjela pronaći.
"Pronađeni su posmrtni ostaci od tri brata, djeda i svekra, muž i otac nisu pronađeni. Ni jednu kost nisam im pronašla. Još imm nade da ću pronaći makar po jednu kost da ukopam i njih, da nađu smiraj i oni, a ja", dodaje Đulsa koja danas živi sa sinom koji je u julu 1995. godine imao svega šest mjeseci.
"Školovala sam ga, danas ima dvije škole. Završio je za veterinara i za vozača. Danas radi kao vozač kamiona, vozi za inostranstvo. Dobro je, zadovoljna sam sa sinom, živimo zajedno, a napravili smo mu i kuću. Još da mi je dočekat da se oženi, da nađe kakvu lijepu curu", kroz blagi osmijeh nam priča ova žena, dodaje kako svakog 11. u mjesecu izlazi na proteste u Tuzli, jer istinu treba konstantno ponavljati.
I nakon 30 godina protesta koje organizuju majke, glavni zahtjev je pronalazak nestalih i otvaranje novih grobnica.
"Mi znamo da se zna gdje su masovne grobnice, mi tražimo da se kažnjavaju ratni zločinc, da se privode na sud i osuđuju. Ovo su vapaji porodica, nas politika ne zanima, naz interesuje naša bol i tuga. Mi ćemo nastaviti i dalje sa ovim protestima u Tuzli", kazala je Nura Begović, predsjednica UG Žene Srebrenice.
(Vijesti.ba)