Autor knjige, Alija Vidimlić, istakao je kako se na fotografiji na naslovnici knjige nalazi više od dvjesto djece, što prikazuje sastav dječjeg doma iz 1942. godine u Lipiku.
Foto: Fena
- U to vrijeme bila je vlast NDH. Igrom slučaja, ta vlast je donijela naredbu da se sva djeca bez roditelja smjeste u domove. Također, omogućila je roditeljima koji su se teško brinuli za svoju djecu da ih smjeste u dom. Moja sestra i ja bili smo tu. Ja sam od 1942. do 1955. godine boravio u različitim dječjim domovima. Tih godina sam se obrazovao, školovao, odrastao i formirao kao čovjek - rekao je autor.
Foto: Fena
Dodao je kako je knjiga proizvod njegovog dubokog razmišljanja o razdoblju njegovog života provedenog u dječjim domovima.
- Motiv pisanja bila je smrt moje supruge. Tri godine bila je nepomična, ovisna o meni, a nakon njezine smrti ostao sam sam. Samoća me natjerala da razmišljam o svemu, a misao o svom početku iz malog sela Vidimlija u Glamoču nije mi izlazila iz glave. Godine 1942., kao izbjeglice, preko Livna stigli smo do Banje Luke, gdje je moj život krenuo kroz različite domove - kazao je Vidimlić.
Jedan od promotora knjige bio je Safet Oručević, direktor Centra za mir i multietničku saradnju Mostar, koji je istakao kako knjiga koju je Alija Vidimlić objavio predstavlja svjedočanstvo ne samo njegovog života, već i svih važnih događanja koja su oblikovala ove prostore u posljednjih 50 godina.
- Knjiga nije samo svjedočanstvo njegovog života, već i svih događanja na ovim prostorima u posljednjih 50 godina. Kroz svoje svjedočanstvo, od djeteta – ratnog siročića, do obrazovanja i karijere nastavnika tjelesnog odgoja, Alija Vidimlić ostavio je neizbrisiv trag u generacijama koje je podučavao, kao častan i dobar čovjek - kazao je Oručević.
Dodao je i kako je autor dugi niz godina saradnik Centra za mir i multietničku saradnju Mostar.
(Vijesti.ba / FENA)