Jadransko more "okupirali" ljigavci

"Važno je naglasiti da rebraši nisu opasni za ljude. Nisu žarnjaci, nemaju žarnih stanica ni otrova, pa iako osjećaj kupanja među njima nije ugodan, oni kupačima ne mogu naškoditi", objašnjava TjašaKogovšek, naučna saradnica s Instituta Ruđer Bošković u Rovinju.

Prema njenim riječima, ove godine broj rebraša znatno je veći nego prijašnjih sezona, no srećom nema dojava o meduzama.

"To nije slučaj samo na pulskom području, nego na cijelom sjevernom Jadranu. Riječ je o planktonskim organizmima s vrlo učinkovitom strategijom razmnožavanja. Jedinka može dnevno proizvesti od 1.000 do 10.000 jaja, a mlade se jedinke vrlo brzo razvijaju i ubrzo postaju sposobne za razmnožavanje. Tako populacija u kratkom razdoblju može naglo 'eksplodirati'", dodaje u izjavi za Jutarnji.

Rebraši koji se pojavljuju u Jadranu zapravo nisu domaća vrsta. To je morski orah, koji je u more dospio u balastnim vodama brodova u Crno more, a zatim se proširio Mediteranom. Danas ga nalazimo i uz obalu Italije, Francuske, Španije, Grčke, pa čak i u Atlantskom okeanu. Ta vrsta ima široku toleranciju na temperaturu i salinitet, pa se lako prilagođava i brzo uspostavlja u ekosistemima koji nisu u ravnoteži.

Za razliku od meduza, rebraši nemaju žarne stanice ni lovke koje mogu opeći kupača. Njihovo tijelo građeno je od želatinozne mase, gotovo je prozirno, a specifično je po osam uzdužnih "rebara" od trepetljika koje se pod mikroskopom vide kao sitne dlačice. Njih koriste za kretanje.

Kad svjetlost padne pod određenim uglom, trepetljike stvaraju boje nalik duginom sjaju. Upravo zbog tih duginih odsjaja, mnogi se kupači zaustavljaju i posmatraju ih u plićaku. Iako se nekima gade, drugima izgledaju fascinantno, posebno djeci. No važno je imati na umu da je riječ o stranoj vrsti koja mijenja jadranski morski ekosistem.

Problem nastaje zato što je riječ o organizmu koji u Jadranu nema dovoljno prirodnih predatora.

"Zbog toga se populacija razvija gotovo nekontrolisano. Sjeverni Jadran najproduktivnija je regija Mediterana kada je riječ o planktonu i upravo zato rebraši ovdje nalaze obilje hrane", kaže naučnica.

Hrane se planktonom, uključujući i jaja te ličinke mnogih riba: "Tako ulaze u direktnu konkurenciju s malom plavom ribom, poput srdele i inćuna, koje su od goleme važnosti za ribarstvo. Kad se dogodi ovakva 'eksplozija' populacije, to se teško uklapa u lanac ishrane i može izazvati ozbiljne posljedice za riblji fond."

Uz direktni uticaj na riblje resurse, rebraši mogu poremetiti i dinamiku planktonske zajednice. Time posredno mijenjaju uslove života mnogih drugih organizama, od račića pa sve do većih predatora. Rebraši su u Jadranu prvi put zabilježeni 2005. godine.

"Svake se godine bilježi isti obrazac: najbrojniji su od jula do novembra, s vrhuncem u avgustu i septembru. Najviše ih je u Tršćanskom zalivu, a prema jugu ih je sve manje. Na njihovu raspodjelu snažno utiču struje i vjetrovi. More ih može nanijeti do obale ili ih izbaciti van, zavisno od vremenskih uslova. Kada je more nemirno, oni se povuku dublje", naglašava naučnica iz Rovinja.

Životni vijek rebraša kraći je od godinu dana, no zbog nevjerovatne plodnosti to nije prepreka njihovu širenju. "Toplije more, kakvo sve češće imamo, pogoduje njihovom širenju. Upravo to objašnjava zašto ih je ove godine tako mnogo", dodaje naučnica.

Ona upoređuje situaciju s onom u Crnom moru gdje je donekle uspostavljena prirodna ravnoteža.

"Tamo je nakon pojave morskog oraha u ekosistem stigla i druga vrsta rebraša koja se njima hrani. Tako se uspostavila ravnoteža, iako je riječ o balansu dviju stranih vrsta. U Jadranu takvog predatora zasad nema, pa kontrola njihove populacije izostaje", objašnjava ona.

Institut u Rovinju posljednjih godina razvija sistem praćenja dojava građana: "Kad ljudi primijete veće grupe rebraša, često nam pošalju fotografije ili informacije o lokaciji. Na temelju tih podataka izrađujemo karte pojavljivanja, što nam pomaže pratiti širenje populacije. To je važan oblik saradnje nauke i javnosti."

Trenutno ne postoji metoda kojom bi se mogla direktno smanjiti njihova brojnost. Budući da je riječ o planktonskim organizmima, njihovo uklanjanje u otvorenom moru praktično nije moguće. Za kupače je najvažnije znati da rebraši nisu opasni. No za naučnike i ribare oni predstavljaju ozbiljan izazov.

(Vijesti.ba)