Hrvatska: Fatalno skretanje udesno ili samo prolazni trend?

O tome je DW razgovarao sa dvojicom analitičara.

Ozbiljan val različitih etnodesničarskih ispada zahvatio je Hrvatsku ovog ljeta, te je postao predmet intenzivne javne diskusije – od medijskih komentatora do vrha političke vlasti. Odjeci se već danima mogu pratiti i u inostranim medijima – od Evropske unije do SAD-a.

Reakcija opozicije u Hrvatskoj u velikoj mjeri izostaje, ali je vidno eksponirana ljevica ili lijevi centar u kulturnom miljeu. Primjer toga je otkazivanje jednog alternativnog festivala u Benkovcu prošlog vikenda, nakon fizičkog nasrtaja predstavnika lokalnih hrvatskih ratnih veterana na organizatore.

Slična prijetnja sada se pojavljuje i kod festivala Fališ u Šibeniku, a ne treba zaboraviti ni progon književnika Miljenka Jergovića prijetećim grafitima na njegovoj kući i drugim lokacijama u Zagrebu.

Sve je navodno počelo još s megakoncertom desničarske zvijezde Marka Perkovića Thompsona u Zagrebu početkom jula, kako mnogi tvrde. Ipak, prethodilo je niz institucionalno-političkih poteza u kojima su najviši akteri zakonodavne, izvršne i sudske vlasti, pa i institucije poput Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti te Matice hrvatske, godinama iskazivali blagonaklonost naslijeđu fašističke Nezavisne Države Hrvatske iz Drugog svjetskog rata.

Ideologizacija nije počela s tribinama

Ideologizacija tako nije započela, primjerice, s nogometno-navijačkih tribina. Treba imati u vidu i obrazovni sistem, koji je odavno poznat po lošoj edukaciji mladih o dešavanjima iz tog perioda.

Marginalizacija Srba

Postaje li trenutno stanje hrvatsko „novo normalno“ ili je riječ o prolaznoj, sezonskoj devijaciji? O (ne)izvjesnoj perspektivi hrvatskog društva u suočavanju s tim pitanjem razgovarali smo s dvojicom analitičara koji već duže prate opisani proces.

"Ključni uzroci ove runde previranja“, rekao je politolog Davor Gjenero, „mogu se locirati, primjerice, u ozbiljno pogrešnom koraku vladajućih prošle godine, kada je pod svaku cijenu formirana nova parlamentarna većina. To je značilo marginalizaciju predstavnika Srba, najveće manjinske zajednice u Hrvatskoj, koji su prethodno bili uz HDZ na vlasti.“

„Sada je jasno da je taj odnos bio dobar ne samo za manjinsku zajednicu, nego prije svega za političku stabilnost nacionalne većine. U pravu je i Boris Milošević, potpredsjednik Vlade RH iz tog perioda, kada kaže da je problem narastao nakon ulaska Hrvatske u EU, s idejom da više 'ne treba paziti' na pristojnost i političku korektnost. Sada sve postaje kudikamo opasnije. Čini se da su to uvidjeli i centristi iz HDZ-a, suočeni s vrstom kontraofenzive posljednjih sedmica. Govori se i o razmišljanju premijera Andreja Plenkovića o rekonstrukciji vlade u smjeru prošlog sastava“, izjavio je Gjenero za DW.

Srljanje u revidiranu prošlost

On smatra da je riječ o procesu koji se još uvijek može relativno brzo preokrenuti ili kanalizirati, te da bi trenutna euforija hrvatske etnodesnice mogla splasnuti već na jesen. No, posve drukčije, u smislu dugoročnih mogućnosti, ovu problematiku vidi filozof Boris Buden, trenutno sa adresom u Austriji.

Na danas (ponovno) popularan poklič „ajmo, ajmo, ustaše!“, što on smatra indikativnim, Buden odgovara pitanjem: „A kamo? U budućnost sigurno ne. Hrvatska nacija nema budućnosti. Izumrijet će do kraja ovog stoljeća. Generacija koja danas arlauče ovaj slogan, među zadnjima je. Znaju sve što je bilo, ali za njih više niko neće znati.“

Ovaj teoretičar objašnjava da za takvu vrstu javnosti – prošlost je sve što im je preostalo, jedina dimenzija u kojoj još mogu slobodno i suvereno oblikovati svoj život. Sve ostalo je, po njemu, u tuđim rukama: pitanja rata i mira, socijalne pravde i materijalnog blagostanja, prijetnja klimatske katastrofe i nuklearnog samouništenja.

„O svemu tome ni oni, ni njihova nacija više ništa ne odlučuju. Ali zato je tu bolja prošlost. Tko to kaže, tko to laže da su ustaše izgubile Drugi svjetski rat? Povijest nikada nije bila hrpa objektivnih činjenica, nego stvarnost našeg aktualnog odnosa prema njoj. To je očigledno“, ukazuje Buden.

Stoga primjećuje da novodobnim ustašama nisu potrebni ni Jugoslavija ni komunisti da bi svakodnevno, u svakom pogledu, sve više pobeđivali. „I to s lakoćom, kao kućni ljubimci vlasti, njezini mili pet ‘black boysi’ koje ona pazi i mazi, čiji je ustašluk za nju samo benigni nestašluk. Tu je i moćno civilno društvo.

Ne samo pocrnjela veteranska klijentela, nego i Katolička crkva Hrvatske, realno dokaz konačnog trijumfa materijalističkog ateizma. Šta im znači Bog kad imaju Antu Pavelića, šta im znači vjerska istina kad imaju nekretnine“, postavlja pitanje Buden.

„Ni država ni škola ih nisu zasitile, pa sada osvajaju ulice i stadione, koncerte i festivale, seks i rock ‘n’ roll. Uzvišeni su kao dronovi nad Thompsonom. Svuda ih ima, osim u vjeri. Napokon, šta znači ‘ajmo, ajmo ustaše!’, ako ne sažeti poučak 30 godina duhovne obnove Hrvata“, zaključuje Buden.

Ostatak ljeta ponudit će dodatne odgovore na istaknuta pitanja. Već predstojeći tradicionalni šibenski ljevičarski festival biće pouzdan indikator daljeg kretanja političkih odnosa u Hrvatskoj, piše DW.

(Vijesti.ba)