Italijanski filmski kritičari hvale emocionalnu dubinu i univerzalnost priče o Mireli Hodo

Film prati Mirelu Hodo, koja je kao dijete evakuisana iz sarajevskog Doma Bjelave 1992. godine, te se nakon tri decenije vraća u rodni grad kako bi se suočila sa svojim bolnom prošlošću, ponovo se povezala s prijateljima iz djetinjstva i potražila svoje korijene. 

Italijansko-bosanski film producirao je Riccardo Biadene ispred Kama produkcijske kuće bazirane u Rimu i Veneciji, a koproducirali Ivana Cvetković Bajrović iz Methoda i Nihad Kreševljaković iz Internacionalnog teatarskog festivala Mess u Sarajevu.

Nakon premijernog prikazivanja u Veneciji, pristižu brojne pozitivne recenzije italijanskih filmskih kritičara, koji hvale njegov osjetljiv pristup temi traume, inovativni vizuelni stil i sposobnost da izazove duboku melankoliju bez eksplicitnih prikazivanja nasilja. Recenzenti ističu relevantnost filma, koja se poklapa sa 30. godišnjicom potpisivanja Dejtonskog sporazuma, te njegovu širu implikaciju za razumijevanje prekinutog djetinjstva i raseljenja u savremenim sukobima.



Recenzija filmskog časopisa Sentieri Selvaggi hvali Battistellu što uspijeva kreirati "zaštićeni, intimni i poštovanja dostojni prostor" u kojem Mirela može rekonstruisati svoju prekinutu ličnu putanju. Kritika se posebno osvrće na istraživanje identiteta kroz Mirelino putovanje, ističući emocionalne kontraste među preživjelima – neki popunjavaju praznine svakodnevnim ritualima poput ispijanja kafe, dok drugi, poput Mirele, razmatraju duboke dileme kao što je budućnost svojih porodica i mogući povratak u rodni grad. Kritika podvlači kako arhivski elementi i dijalozi izazivaju niz osjećanja,od ljutnje i frustracije do zahvalnosti. Zvanična recenzija ocjenjuje DOM sa 3,2 od 5 zvjezdica, dok čitaoci daju prosječnu ocjenu 4,56, što ukazuje na snažno prihvatanje filma od strane publike.

Pedro Armocida za MYmovies slično hvali Battistellinu odluku da koristi format 4:3 kako bi stvorio zatvoren, intiman prostor koji odražava Mirelin ograničeni emocionalni svijet. On smatra da DOM uspješno transformira naizgled specifičnu priču od prije nekoliko decenija u univerzalno relevantan komentar o psihološkim ožiljcima rata, primjećujući “ekstremnu univerzalnu aktuelnost užasa rata, koji, ako te odmah ne ubije, stvara rane, čak i psihološke, koje mogu trajati cijeli život”.

Uz intervju sa Mirelom i ekipom filma, prestižni filmski časopis Taxidrivers.it u svojoj recenziji DOM vidi kao izrazito intimnu priču o ženi u potrazi za identitetom, ali film koji uspijeva da spoji ličnu ispovijest s kolektivnom istorijom. Recenzija primjećuje da format 4:3 i Mirelina rekonstrukcija njenog života stvaraju dnevnik sličan porodičnom, ali koji nadilazi lično kako bi se pozabavio univerzalnim temama gubitka i pripadnosti, izbjegavajući sentimentalnu manipulaciju dok bilježi traumu rata. 

U okviru svog dnevnog izvještavanja s Venecijanskog festivala, online časopis Framed hvali vizuelni oblik filma koji nikoga “ne ostavlja ravnodušnim”. Recenzija podvlači kako arhivski materijal rekonstruiše Mirelino djetinjstvo u sirotištu bez direktnog prikazivanja rata – umjesto toga fokusirajući se na emocije i procesuiranje neizlječivih rana jedne žene. 

Šira italijanska medijska scena podržava ovu pohvalu. Mediji poput Movieplayer.it i Sky TG24 ističu DOM kao film koji se mora pogledati u programu Giornate degli Autori, učvršćujući njegov status kao nezaobilazan dodatak savremenoj dokumentarnoj kinematografiji o raseljenju i ljudskoj snazi. Film je dostupan putem striminga na portalu MYmovies ONE do 1. septembra 2025. godine kroz pretplatu na program ovogodišnjeg Venecijanskog bijenala.


(Vijesti.ba)