Najnovija istraživanja pokazuju da se ove sitne čestice plastike ne samo kreću kroz naše tijelo, nego se talože u tkivima i organima, što izaziva zabrinutost zbog njihovog dugoročnog uticaja na zdravlje, uključujući i razvoj teških bolesti poput demencije.
Procjenjuje se da prosječan čovjek godišnje udahne više od 22 miliona mikro i nanoplastičnih čestica. One u organizam dospijevaju udisanjem, dodirom ili kroz ishranu, a posljedice su sve vidljivije – od oštećenja krvnih sudova, povećanog rizika od srčanog i moždanog udara, do upala tkiva, oštećenja pluća i jetre. Kod životinja su dokazane i genetske promjene, smanjenje plodnosti te razvoj tumora.
Jedan od najvećih izvora mikroplastike nalazi se upravo u našim kuhinjama. Naučnici upozoravaju na nekoliko najčešćih skrivenih „krivaca“:
Posuđe s neljepljivim premazom: I najmanje oštećenje tave s teflonskim slojem može osloboditi milione mikroplastičnih čestica tokom kuhanja.
Plastične posude: Često korištene za dostavu i čuvanje hrane, naročito kada se zagrijavaju ili peru, otpuštaju mikroplastiku direktno u obroke.
Plastični pribor za jelo: U kontaktu s vrućom hranom oslobađa čestice koje unosimo u organizam.
Vrećice za čaj: Ispitivanja su pokazala da samo jedna plastična vrećica u vodi oslobađa milijarde mikro i nanoplastičnih fragmenata.
Začini u plastičnoj ambalaži: Istraživanja su potvrdila prisustvo mikroplastike u svim testiranim pakovanjima začina.
Plastične slamke: Osim što zagađuju rijeke i mora, tokom upotrebe otpuštaju sitne čestice koje se mogu udahnuti.
Konzerve s unutrašnjim premazom: Iako je BPA zamijenjen akrilnim i poliesterskim smolama, ni one nisu bez rizika jer takođe sadrže mikroplastiku.
Stručnjaci savjetuju da se, koliko je moguće, koriste alternative poput stakla, keramike, drvenog pribora i pamučnih vrećica, te da se plastika u kuhinji svede na minimum. Iako je gotovo nemoguće u potpunosti izbjeći mikroplastiku, male promjene u svakodnevnim navikama mogu značajno smanjiti izloženost.
(Vijesti.ba)