Čiji je "vojnik" novi premijer Francuske?!

Član je svake vlade još od prvog Macronovog mandata 2017. godine. Lecornu je prošle godine skoro postao premijer, ali je na kraju francuski predsjednik imenovao Francoisa Bayroua, kojeg su zastupnici smijenili u ponedjeljak.

Uprkos nedostatku parlamentarne većine i političkoj nestabilnosti od 2022. godine, Lecornu je zadržao stratešku poziciju ministra oružanih snaga tri godine, funkciju koju je obavljao tokom više premijera.

Javno suzdržan u svojoj ulozi čuvara vojne institucije, Lecornu je rezervisan političar, rijetko u centru pažnje. Uglavnom iza kulisa, postepeno je širio svoj utjecaj.

„Lecornu je lojalan Macronu i neće mu praviti probleme. Njegov dosje u oblasti odbrane je prilično dobar“, rekao je za AFP neimenovani diplomata, dok je jedan ministarski savjetnik ocijenio da je Lecornu „dobar vojnik, ali da nema mnogo harizme“.

Blizak sadašnjem ministru pravde Geraldu Darmaninu, koji kao i on dolazi s desnice, Lecornu se politički istakao kroz svoje direktne pregovore sa zastupnicima raznih stranaka kako bi osigurao gotovo jednoglasno usvajanje Zakona o vojnom planiranju za period 2024–2030, uprkos smanjenom budžetu.

Bivši član parlamentarnog odbora za odbranu opisao je Lecornuja kao osobu koju cijene svi u parlamentu jer vlada svim temama, odgovara na pitanja bez gledanja u bilješke, te naizmjenično laska i oštro kritikuje svoje protivnike.

Ostaje da se vidi hoće li Lecornu, kojeg ljevica smatra vještim političarem, biti u stanju uvjeriti Socijalističku partiju na saradnju po važnim pitanjima.

„Lecornu brzo shvata stvari, ali je više desničarski nastrojen od Bayroua“, rekao je bivši član odbora za odbranu u francuskom parlamentu.

U francuskim medijima spominje se njegova večera s liderkom krajnje desnice Marine Le Pen, uz ocjene da je on „čovjek koji može pregovarati s krajnje desničarskom strankom Nacionalno okupljanje, ali s tačke gledišta ljevice“.

Lecornuovo okruženje navodi da je on svjestan da „prihvatanje funkcije premijera znači prihvatanje da se stave oba prsta u utičnicu za struju“.

Porijeklom iz Normandije i unuk borca Pokreta otpora u Drugom svjetskom ratu, Lecornu je nekada razmišljao o karijeri oficira, ali je u politiku ušao vrlo mlad.

Njegova karijera počela je na desnici. Bio je parlamentarni asistent sa 19 godina, postao najmlađi savjetnik u ministarskom kabinetu 2008. godine, a zatim 2015. godine i najmlađi predsjednik departmana Eure, nakon što je bio gradonačelnik svog rodnog grada Vernona.

Ušao je u vladu sa 31 godinom i obavljao je nekoliko ministarskih funkcija – ekologije, prekomorskih teritorija i oružanih snaga.

Kao rezervista u žandarmeriji, Lecornu je poznat kao ljubitelj historije, a ranije je govorio da želi ostati u sektoru odbrane i oružanih snaga.

Iako je diskretan u medijima, Lekorni je izronio iz senke od početka ruske invazije na Ukrajinu, ulažući napore za "ponovno naoružavanje" te zemlje, po nalogu Makrona, ali imajući u vidu i jačanje Evrope.

(Vijesti.ba)