Ljupčo Bojčevski, 37-godišnjak iz Skoplja, jedini je zatvorenik u Sjevernoj Makedoniji osuđen za krivično djelo "učešće u stranoj vojsci", jer se borio na ruskoj strani u ratu u Ukrajini.
Prema presudi Krivičnog suda, Bojčevski izražava kajanje zbog svojih postupaka, a pristao je da za Radio Slobodna Evropa (RSE) ispriča svoju priču.
U zatvoru Idrizovo u Skoplju, na početku je djelovao ravnodušno – prekrštenih ruku i bez izraza na licu.
Osuđen je na četiri godine zatvora jer su makedonske vlasti utvrdile da je tri mjeseca boravio na ratištu u Ukrajini, boreći se u redovima ruskih snaga.
Zakon kojim je inkriminisano djelo "učešće u stranoj vojsci" donesen je u septembru 2014. godine s ciljem da se spriječi odlazak građana u ratove na Bliskom istoku. Do sada su presude izricane samo za učešće u formacijama poput Islamske države.
Bojčevski je prvi osuđeni za učešće u ratu u Ukrajini, koji je započeo ruskom invazijom 2022. godine.
RSE navodi da nisu dobili zvanične informacije o ukupnom broju državljana Sjeverne Makedonije koji su učestvovali u ovom ratu, iako imaju potvrdu o još jednom slučaju – s uslovnom kaznom.
Državne institucije tvrde da ne postoji organizovani regrutni lanac, već da su u pitanju pojedinačni slučajevi, u kojima su građani sami kontaktirali strane grupe putem interneta.
Put do Mariupolja
Bojčevski je pravosnažno osuđen 13. maja 2025. godine.
Prema presudi i njegovom svjedočenju za RSE, regrutovan je putem zatvorene grupe na ruskoj aplikaciji Telegram, od strane ruskih državljana.
Izjavio je da se osjeća krivim i priznaje krivično djelo, te da izražava iskreno kajanje.
"Dugo sam pratio šta se dešava. Gledao sam na internetu i na Telegramu – samo ukucaš 'Donbas' i izađe milion kanala. Prijavio sam se još 2021, a dvije godine kasnije zazvonio mi je telefon – ruski broj. Pitali su me: ‘Hoćeš li da radiš za rusko ministarstvo?’ I pristao sam“, rekao je Bojčevski.
Putovao je autobusom iz Skoplja do Beograda, zatim avionom do Istanbula, pa dalje do Moskve. Na osnovu sudskih dokumenata, Sjevernu Makedoniju je napustio 18. septembra 2023., a već 23. septembra potpisao ugovor da postane vojnik.
Cijelu organizaciju je, prema njegovim riječima, vodio regruter po imenu "Musa", kojeg opisuje kao pripadnika FSB-a (Federalna služba bezbednosti Rusije).
"Vodio nas je bez dokumenata, prošli smo desetine kontrolnih punktova. Nikom ništa nije mogao – ni vojska ni policija“, tvrdi Bojčevski.
RSE nije uspio potvrditi postojanje osobe po imenu Musa.
Vojna služba i boravak u Mariupolju
Kod Bojčevskog je pronađena elektronska viza za ulazak u Rusiju, koju ta zemlja od 2023. omogućava građanima iz 50 država.
Na ratište nije išao sam – pratio ga je prijatelj Toni Šegmanovski, također iz Skoplja.
Sudski dokazni materijal uključuje 57 fotografija s njegovog telefona. Na jednoj od njih vidi se ranjeni Šegmanovski, a iznad njega dvije osobe s fantomkama. Bojčevski kaže da je jedan od njih on.
"Geler ga je pogodio u glavu. Nije nosio kacigu, bila mu je prevelika“, kazao je.
Šegmanovski nije preminuo na frontu, već je pronađen mrtav u napuštenoj kući u naselju Aerodrom u Skoplju 10. januara 2024. godine. Obdukcija nije otkrila nasilnu smrt.
Nakon njegove smrti, u ličnim stvarima pronađeni su tragovi koji su doveli do istrage protiv Bojčevskog.
Ugovor sa "Donjeckom Narodnom Republikom"
Ključni dokaz bio je ugovor sa Ministarstvom unutrašnjih poslova Donjecke Narodne Republike, u kojem se navodi:
"S jedne strane Ministarstvo predstavlja pukovnik Turčin Vladimir Sergej, a s druge vojnik Ljupčo Bojčevski.“
Bojčevski je trebao služiti kao pomoćnik strelca na minobacaču, a tvrdio je da mu je obećana plata od 3.000 eura mjesečno, iako iznos nije naveden u ugovoru.
Zbog zdravstvenih problema – tromboze i uvećanih limfnih čvorova – njegov ugovor je raskinut 23. decembra 2023. godine. Vratio se u Sjevernu Makedoniju s Šegmanovskim.
Prijavio se za Vagner, završio u Kaskad
U Bojčevskijevom domu pronađena je maskirna kapa s oznakom formacije Kaskad, ispod koje je pisalo „Grupa Kinez“. Kaskad je ruska taktička formacija koja djeluje u Donjeckoj oblasti.
"Prijavio sam se za Vagner, ali su me rasporedili u Kaskad. Bili smo jedini Makedonci, nisu htjeli primati više boraca iz naše zemlje“, kaže on.
Dodaje da je svjedočio „zverstvima“ i ponašanju koje opisuje kao „psihopatsko“, ali ne želi ulaziti u detalje.
Drugi slučaj – uslovna kazna
Drugi dokumentovani slučaj odnosi se na mladića iz Kavadaraca koji je radio u Hrvatskoj, odakle je otišao u Rusiju.
Shvativši da se radi o vojnom angažmanu, kontaktirao je Ministarstvo vanjskih poslova Sjeverne Makedonije, koje mu je pomoglo da se vrati.
Dobio je uslovnu kaznu zatvora od dvije godine, prema sporazumu sa tužilaštvom.
Postoji li organizovana mreža regrutacije?
Iz Tužilaštva za organizovani kriminal navode da nema otvorenih predmeta protiv organizatora regrutacije boraca za Ukrajinu.
"Regrutacija se odvija putem interneta. Potrebna je međunarodna pravna pomoć da bi se ovakvi slučajevi procesuirali“, navode iz Tužilaštva.
Pavle Trajanov, koordinator Nacionalnog komiteta za borbu protiv ekstremizma, potvrdio je da je bilo interesa za odlazak, pa čak i među pripadnicima specijalne jedinice „Vukovi“, ali da nije bilo organizovanog odlaska.
"Sarađujemo s EU i balkanskim državama. Pratimo situaciju, ali nismo dobili informacije o Makedoncima na ratištima“, rekao je Trajanov.
Iz Biroa za javnu bezbjednost Ministarstva unutrašnjih poslova potvrđuju da se radi o pojedinačnim slučajevima, bez dokaza o organizovanom regrutovanju.
Ministarstvo vanjskih poslova i trgovine, nakon mjesec dana čekanja na odgovore RSE, kratko je odgovorilo da nema nikakvih podataka o Makedoncima koji učestvuju u ovom ratu.
(Vijesti.ba)