Na taj način stvara se zaštitna barijera koja onemogućava ulazak zraka, pa zimnica ostaje svježa i sigurna za konzumaciju tokom cijele zime.
Kod soseva i namaza, poput ajvara ili paradajz sosa, ulje se dodaje kada se smjesa malo prohladi, obično 2–3 milimetra debljine. S druge strane, kod kisele zimnice i turšija ulje se sipa tek na kraju, nakon što povrće odstoji u sirćetu i soli.
Ovaj postupak posebno je važan za marinirano ili pečeno povrće – paprike, patlidžane, tikvice – koje mora biti potpuno prekriveno uljem kako bi zadržalo mekoću i pun okus. Najčešće se na ovaj način čuvaju pečene paprike, feferoni, patlidžan, tikvice, ajvar, paradajz sos i šarena turšija.
Ulje se sipa pažljivo, kašikom ili tankim mlazom, tako da nijedan komad povrća ne viri iznad površine, jer upravo ti dijelovi najlakše ubuđaju. Najčešći izbor je suncokretovo ulje, ali oni koji žele bogatiju aromu mogu koristiti i maslinovo ulje, te ga dodatno obogatiti začinima poput bijelog luka, bibera ili lovorovog lista.
Na taj način ulje ne samo da čuva zimnicu od kvarenja, nego joj daje i poseban miris i ukus, što svaki zimski obrok čini još bogatijim.
(Vijesti.ba)