Ova sablasna građevina, koju lokalno stanovništvo naziva "hotelom propasti", od 1987. godine stoji kao simbol ambicija, ali i neuspjeha Severne Koreje.
Rjugjong je zamišljen kao najviši hotel na svijetu, konkurencija luksuznim neboderima Singapura i Dubaija. Sa svojih 330 metara visine i 105 spratova, trebalo je predstavljati simbol moći i modernosti režima. Međutim, ekonomska kriza početkom 1990-ih zaustavila je gradnju, a zemlja je ušla u period gladi i izolacije. Iako je eksterijer završен, unutrašnjost i dalje ostaje prazna i nedovršena.
Jedan od rijetkih stranaca koji je kročio u Rjugjong je Simon Cockerell, vodič turističke agencije Koryo Tours. Tokom svog stotinu puta dugog boravka u Pjongjangu, samo je jednom uspio da dobije dozvolu za obilazak. Prisjećajući se posjete, Cockerell kaže: "Na 99. spratu sve je izgledalo nestvarno, kao kulisa. Fotografisao sam, ali nikada više nisam dobio priliku da se vratim – niti bilo ko drugi."
Neboder svoj zastrašujući izgled duguje materijalu – betonu, koji prevladava u gradnji Pjongjanga, za razliku od čelika koji se koristi u većini svjetskih nebodera. Arhitekta Calvin Chua iz Singapura objašnjava: "Tehnologija betonskih konstrukcija ostala je dominantna zbog historijskih veza sa komunističkim državama Europe." Zbog ogromne težine betona, zgrada ima masivnu bazu i trouglasti oblik, a tri krila se sužavaju prema vrhu, završavajući konusnim vrhom. Dizajn nosi i simboličnu vrijednost – podsjeća na planinu, važan simbol moći u ideologiji Severne Koreje.
Gradnja je trajala gotovo dvije decenije, a 2011. završena je fasada sa staklenim panelima i LED ekranima koji danas emituju propagandne poruke o vođi. Unutrašnjost, međutim, ostaje prazna, bez stvarnih soba i instalacija.
Povremeno se pojavljuju glasine o budućnosti Rjugjonga. Najnovije tvrdi da Kim Jong Un planira da ga pretvori u kazino, ali stručnjaci smatraju da je to malo vjerovatno. "U zemlji gdje lokalci ne smiju da se kockaju, 105-spratni kazino nema smisla", kaže Cockerell.
Ipak, hotel neće nestati. Arhitekte tvrde da zbog ogromne količine betona uložene u gradnju, rušenje bi bilo neisplativo, pa je realnije da Rjugjong stoji još decenijama, kao tihi i zastrašujući simbol ambicija koje nikada nisu ostvarene.
(Vijesti.ba)