No, iza jednostavne deklaracije “biljna mast i voda” krije se složeni industrijski proizvod.
Za razliku od prirodnog maslaca, koji nastaje od vrhnja, margarin se proizvodi emulgiranjem rafinisanih biljnih ulja – najčešće suncokretovog, sojinog ili ulja repice – uz dodatak vode. Da bi dobio prepoznatljivu teksturu i izgled, u njega se dodaju emulgatori poput lecitina, arome koje oponašaju ukus maslaca, boje za žutu nijansu te konzervansi. Cijeli proces odvija se pod visokim pritiskom i temperaturom, nakon čega se masa hladi i pakira u oblik poznat potrošačima.
Niska cijena margarina objašnjava se jeftinim sirovinama i visoko industrijalizovanom proizvodnjom. Biljna ulja su dostupna u ogromnim količinama i višestruko suftinija od mlijeka, dok margarin ne zahtijeva zrenje niti posebne uvjete skladištenja. Dug rok trajanja dodatno olakšava distribuciju i smanjuje otpad, što ga čini privlačnim za proizvođače i trgovce.
Ipak, trendovi posljednjih godina idu u drugom smjeru. Sve više ljudi vraća se prirodnijim namazima, poput maslaca, gija ili domaćih biljnih alternativa, cijeneći njihov bogatiji okus i osjećaj u ustima, ali i tražeći proizvode s manje aditiva. Zdravstveni aspekt također igra važnu ulogu – potrošači sve češće preispituju da li industrijski prerađena ulja i aditivi imaju mjesto u svakodnevnoj ishrani.
Zbog toga margarin, nekada nezamjenjiv na trpezama, sve češće ostaje na policama trgovina, dok njegovo mjesto zauzimaju prirodniji i nutritivno vrijedniji izbori.
(Vijesti.ba)