Odsustvom navijača Sarajeva na stadionu Grbavica, neće biti utakmice na tribinama, bitne koliko i one na terenu, nerijetko bolje i od samih aktera na travnjaku.
Definitivno, ovaj put, to neće biti to. I ne prvi put?!
Shodno tome, neshvatljivo je kako se opet desio "kuršlus"? Kako se nije mogao naći kompromis? Kako nije bilo malo obostranog razumijevanja? Šta je sa mudrostima rukovodstava i plavog i bordo tabora?
Istina je da je kapacitet stadiona zbog izgradnje južne tribine itekako smanjen. Istina je i da je zbog toga mnogo teže organizirati meč sa sigurnosnog aspekta. No, posebno je izostala odgovornost ka vječitom derbiju – jednoj od sarajevskih vrijednosti.
Zdrav razum ne može pojmiti, da kao jedni traže 1.000 ulaznica, drugi im ne daju. Pa im nude najviše 600, a ovi kao to odbijaju. Farsa. Obostrana.
Stječe se dojam da je po srijedi populistička "politika" čelnika i Želje i Sarajeva. Jer da nije, nekako rezonski, možda su se mogli naći na brojci od 800 ulaznica za goste. Ovaj put tako. Zbog situacija na stadionu - takve, kakva jeste. Zarad "vječitog".
Ipak, lakše im je, očito, bilo ovako.
Umjesto zdravog rivaliteta i respekta, koji su decenijama krasili odnose sarajevskih klubova, neki novi ljudi, i ne prvi put u novijoj historiji, stvaraju, najblaže rečeno, netrpeljivost koja veoma lako nerijetko prelazi i u dozu krajnje besmislene mržnje.
Rade to, izgleda, kako bi opravdali vlastite propuste u radu i jeftinim poenima zamazali oči, barem na kratko, najvatrenijim pristalicama.
Vječiti bez navijača oba tima, i to onih najvatrenijih, nije derbi!
I.
Bakir Tiro
(Vijesti.ba)