Hadžo Osmančević iz Busovače, bivši pripadnik Armije BiH i ratni vojni invalid, poginuo je boreći se u sastavu ruske vojske u Ukrajini i sahranjen je u Rusiji uz vojne počasti. Njegova supruga Larisa Osmančević podijelila je na društvenim mrežama fotografije i video snimke sahrane, na kojima se uz grob nalaze zastave Rusije i Bosne i Hercegovine, a vidljivo je da je Osmančević ispraćen uz vojnu ceremoniju.
Snimak možete pogledati OVDJE.
Rođak Ferid Osmančević rekao je da je Hadžo ranije služio u Armiji RBiH te da nije jasno što ga je navelo da ode na ukrajinsko ratište. Sličnu zbunjenost izrazila je i njegova sestra Mulija Delalić, navodeći da se porodica rijetko čula s njim otkako je odselio u Rusiju.
Prijatelj iz školskih dana, Nesib Hukić, objasnio je da je Osmančević u Rusiju otišao radi posla, ali je kasnije mobilisan jer je imao rusko državljanstvo. Posljednji kontakt s porodicom imao je dok je bio na liniji, a ubrzo nakon toga stradao je u raketnom napadu zajedno s još trojicom vojnika.
Detalji o njegovom odlasku u rusku vojsku otkrivaju da je Hadžo početkom aprila 2025. godine, zajedno sa suprugom i sinom, otišao iz regrutnog centra u Tyumenu. Na fotografijama i snimcima koje je Larisa objavila vidi se kako Osmančević sjedi u vojnoj opremi dok supruga i sin naslanjaju ruku preko stakla na njegovu. Samo 19 dana kasnije, izgubio je život u prvoj borbi.
Osmančević je služio u jedinici 110. motorizovane brigade, koja je dio vojnih struktura uključujući i vojnu jedinicu 42600 u Donjecku, poznatu po incidentima u kojima su vojnici prijavljivali maltretiranje i loše uvjete na frontu.
Porodica i prijatelji ističu da je Hadžo bio ratni veteran, te da ga je odlazak na front u Ukrajini posebno pogodio zbog ranijih iskustava iz rata u BiH. Sestra Mulija Delalić ističe da je najviše boli to što se nisu dugo čuli i vidjeli, te da njenog brata više nema.
Ovaj tragični slučaj pokazuje kako su pojedinci s iskustvom iz ratova u BiH završavali u sukobima daleko od svojih domova, a u ovom slučaju Hadžo Osmančević izgubio je život kao pripadnik stranih snaga. Porodica i prijatelji nastavljaju tugovati za njim, dok smrt ponovno otvara pitanja o motivaciji i okolnostima odlaska u inostrane vojne formacije.
(Vijesti.ba)