Istraga oko imperije Nenada Nešića i dalje bez epiloga

Apartman s dvije garaže kupio je 2020. godine za više od 625.000 KM u gotovini. Nakon toga, zajedno sa suprugom Majom, ulagao je u stan i garažu u Budvi te kuću s dvorištem u Sarajevu, vrijedne dodatnih 450.000 KM, piše Centar za istraživačko novinarstvo (CIN).

Tokom narednih godina, imovinski portfelj bračnog para proširen je na tri stana i garažu u Novom Sadu, kao i dio kuće sa zemljištem u Istočnom Sarajevu. Vrijednost tih nekretnina danas prelazi 1,8 miliona maraka. Na pitanje o porijeklu novca, Nešić je ranije rekao:
„Platio bez kredita. Kupio regularno, kupio od primanja. Imam platu. Sve sam platio regularno preko banke gdje primam platu.“
Za CIN nije želio govoriti: „Nemam ni volje, ni želje, ni vremena.“

Njegove kupovine vremenski se poklapaju s krajem mandata u Javnom preduzeću Putevi RS, gdje je bio v.d. direktor do 2020. godine. Tužilaštvo BiH već više od pet godina istražuje sumnje da je u tom periodu prao novac, primao mito i zloupotrebljavao položaj. Tužiteljica Bojana Jolović izjavila je:
„Iz preliminarnog izvještaja o finansijskoj istrazi može se utvrditi nesrazmjer, odnosno nezakonito stečena imovinska korist.“

Nešić u imovinskoj izjavi iz 2023. godine nije prijavio šest nekretnina u Srbiji i Crnoj Gori, iako je to bio obavezan uraditi kada je preuzimao funkciju ministra sigurnosti BiH. Na sudu se branio riječima:
„Nikad ništa nisam krio.“

Uprkos višemjesečnom pritvoru 2024. godine, optužnica protiv njega još nije podignuta.

Njegov politički uspon započeo je 2014. godine ulaskom u DNS, a već 2016. imenovan je za direktora Puteva RS. Tada je potpisivao višemilionske ugovore s putarskim preduzećima. Tokom mandata pojavio se novi dobavljač soli, firma Legend, u vlasništvu njegovog stranačkog kolege Mladena Lučića, koja je ubrzo preuzela tržište i ostvarila višemilionsku dobit. Prema navodima Tužilaštva, Nešić je od firmi tražio 10 posto vrijednosti ugovora kako bi im osigurao isplate. Direktor Zvornikputeva Jelenko Vasić izjavio je:
„Prosto, nemamo izbora. Ako zakasnite i ne kupite so, vi imate mogućnost izgubiti ugovor za redovno održavanje.“

Tužiteljica Jolović navela je da je Mirko Pandurević, direktor Romanijaputeva, bio prisiljen Nešiću davati 10 posto ugovorenog posla, što je iznosilo oko 250.000 KM godišnje:
„Jednostavno mu je rečeno da tako mora biti u ovim poslovima. Kasnit će mu isplate ako ne bude tako.“

Nešić je, prema navodima istrage, kroz te ugovore izgradio mrežu finansijskih tokova u saradnji s Lučićem i posrednikom Avdićem. U međuvremenu je sticao i luksuzne nekretnine u Novom Sadu i Budvi – od dupleks stana u centru grada do kuće u Petrovaradinu vrijedne više od milion KM. Tokom istrage, vlasništvo nad nekim objektima prepisivano je na druge osobe, uključujući srbijanskog političara Dušana Bajatovića.

U kupoprodaji u Crnoj Gori posredovala je firma Concord MNE, čiji su vlasnici optuženi za teška krivična djela. Notarka Branka Vuksanović potvrdila je:
„Najvjerovatnije je keš na ruke. Tada je kod nas u Crnoj Gori postojala mogućnost da se isplati u gotovini.“

Dok su firme povezane s njegovom porodicom bilježile rast dobiti, kompanija njegovog oca Radeta, Dar-Company, nalazi se među najvećim dužnicima Poreskoj upravi RS, s dugom od preko 923.000 KM.

Specijalno tužilaštvo Crne Gore i Viši sud u Podgorici početkom 2025. blokirali su mu imovinu u Crnoj Gori, dok Tužilaštvo BiH i dalje vodi istragu. Tužiteljica Jolović upozorila je da je Nešić tokom procesa pokušavao utjecati na svjedoke i davati im upute šta da govore.

Iako mu je zabranjeno putovanje, Sud BiH mu je u julu 2025. vratio pasoš i dozvolio da napusti zemlju. Izlazak iz pritvora obilježio je slavljem u Istočnom Sarajevu, gdje su ga simpatizeri dočekali uz pjesmu:
„Nekom godi, a nekom ne godi, Nenad Nešić opet na slobodi!“

(Vijesti.ba)