Međunarodno istraživanje "Tajne nadzora": Špijunskim softverom "Altamides" praćeni srpski biznismeni

Međunarodno novinarsko istraživanje „Tajne nadzora”, predvođeno medijima Lighthouse Reports i Paper Trail Media, u kojem je učestvovao i KRIK, otkriva kako je softver „Altamides” kompanije „First Wap” iz Indonezije širom svijeta korišten da bi se pratili protivnici i kritičari vlasti, ali i novinari. Među ljudima koji su praćeni bilo je i više od 70 osoba iz Srbije, pokazuju podaci do kojih su došli novinari.

Pišu: Bojana Jovanović, Branislav Grković, Crofton Black, Gabriel Geiger, Emmanuel Freudenthal i Riccardo Coluccini (Lighthouse Reports)

Vojin Lazarević, poznati srpski biznismen u oblasti energetike, bio je iznenađen kada su ga novinari KRIK-a pozvali i pitali da se prisjeti da li mu je po nečemu bio značajan novembar 2013. godine. Sredinom tog mjeseca neko je želio da sazna gdje se Lazarević nalazi jer je korištenjem špijunskog softvera pokušano locirati njegov mobilni telefon, pokazuju podaci do kojih je došao KRIK. On nije mogao da se sjeti da se išta važno dešavalo u tom periodu.

„Zaista ne mogu da pretpostavim kome bi 2013. godine bilo značajno da zna gdje se ja nalazim”, kaže Lazarević. „Mi jesmo društvo u kojem dosta ljudi misli da je pod nekim mjerama, ali nemam razloga da sumnjam u vaše podatke.”

Lazarević je samo jedan od više od 70 ljudi iz Srbije čiji su telefoni locirani u periodu od 2012. do 2014. godine, pokazuju podaci do kojih su došli novinari istraživačke organizacije Lighthouse Reports, a koje su podijelili sa partnerima poput njemačkog Paper Trail Media, francuskog Le Mo­nda, izraelskog Haaretza i KRIK-a u Srbiji.

U ovim podacima nalazi se više od 14.000 brojeva telefona koji su bili praćeni u periodu od 2007. do 2014. godine — bilo je više od milion pokušaja njihovog lociranja u preko 160 država. U mnogim slučajevima praćenje je uspjelo — što potvrđuju dokumenta koja sadrže mapu kretanja žrtava, odnosno podatke o tome gdje su se nalazile u određeno vrijeme.

Istraživanje „Tajne nadzora”

Međunarodno novinarsko istraživanje „Tajne nadzora” koordinisao je Lighthouse Reports, a u njemu su učestvovali Paper Trail Media, The Center for Investigative Reporting, ZDF, Der Spiegel, Der Standard, Tages-Anzeiger, Haaretz, Tempo, KRIK, Investigace.cz, Le Monde, NRK i IrpiMedia.

Svi oni praćeni su preko softvera „Altamides” kompanije „First Wap”, sa sjedištem u Indoneziji, jedne od prvih firmi koja je proizvodila alate za nadzor i praćenje mobilnih telefona. Kompaniju je osnovao Austrijanac Jozef Fuhs u Džakarti, gdje su mu labavi zakoni omogućili da izgradi carstvo praćenja telefona, koje se proteže od Vatikana do Bliskog istoka i Silicijumske doline. Proizvodi „First Wap-a” danas pariraju najnaprednijim izraelskim špijunskim softverima.

Spisak žrtava je dug i raznolik: na njemu su novinari koji su praćeni dok su otkrivali američku industriju oružja i korupciju u Vatikanu, kritičari režima i politički rivali u različitim afričkim zemljama, poznate ličnosti, visokopozicionirani političari, bankari, trgovci oružjem, ruski milijarderi. Među njima su, međutim, bile i osobe koje nisu poznate javnosti: trener softbola na Havajima, vlasnik restorana u Connecticutu, kao i vlasnici malih biznisa u Srbiji.

Kompanija „First Wap” je u odgovoru novinarima rekla da ne pruža usluge praćenja, i da nakon što proda proizvode njima više nema pristup. Negirali su nezakonite aktivnosti i kršenja ljudskih prava, i naveli da alate prodaju samo državnim organima koji imaju zakonska ovlaštenja da vrše nadzor.

Međutim, da kompanija usluge praćenja nudi i danas, priznao je njen direktor Ginter Rudolf. Ne znajući da razgovara sa novinarima Lighthouse Reports koji su bili na tajnom zadatku i predstavili se kao potencijalni klijenti iz Afrike, Rudolf im je rekao da „Altamides” sada može i da presreće pozive i SMS poruke i da „hakira” naloge čije se lozinke šalju putem SMS-ova — uključujući navodno i razmjenu enkriptovanih poruka na aplikaciji WhatsApp.

Nisu znali da su praćeni

Vojin Lazarević nije jedino poznato ime iz Srbije koje se nalazilo na spisku meta „Altamidesa”.

Ovaj alat korišten je da bi se saznale lokacije poznatih biznismena iz oblasti energetike, trgovine oružjem i drugih javnih ličnosti — ali i osoba koje nisu bile poznate široj javnosti: vlasnici malih biznisa, konsultanti, radnici u bankama.

KRIK je kontaktirao više od deset osoba za koje je utvrdio da su bili vlasnici telefonskih brojeva u vrijeme kada su praćeni. Većina je bila zatečena i iznenađena, a neki čak i uplašeni kada su im novinari objasnili o čemu se radi. Nijedna od tih osoba nije mogla reći da li je i po čemu period kada je pokušano lociranje njihovih telefona bio naročito značajan.

Marko Milošević, ekonomista i konsultant u oblasti energetike, bio je na meti ovog alata krajem oktobra 2013. godine. Za KRIK kaže da nije primijetio da se išta čudno tada dešavalo s njegovim telefonom.

„Zaista ništa nisam primijetio. U tom periodu radio sam neke velike projekte, ali oni nisu bili toliko značajni da budem pod nekim mjerama, nisu bili iz bezbjednosne industrije. To su bili projekti iz energetske industrije. U toj oblasti informacija vrijedi kao zlato. Možda je nekome to bilo interesantno iz tog aspekta”, rekao je Milošević.

Osim njega i Lazarevića, locirani su i brojevi još nekoliko osoba iz energetskog sektora. Među njima je i Goran Novaković, ministar energetike u vladi Zorana Đinđića, koji je kasnije nastavio da se bavi poslovima u toj oblasti. On je bio na meti ovog alata u oktobru 2012. godine. Nešto ranije te godine, novinari su otkrili da je Novaković učestvovao u privatizaciji fabrike „Zmaj” zajedno sa osobama koje su kasnije optužene za pranje novca povezano sa kriminalnim grupama. Novaković nije želio da razgovara sa novinarima.

„Altamides” je korišten i za prikupljanje podataka o tome gdje se nalaze osobe iz javnog života.

Minja Miletić, novinarka i danas regionalna direktorica „Euronewsa”, bila je meta najmanje dva puta tokom 2013. godine — sredinom juna i početkom novembra. U to vrijeme bila je voditeljica na televiziji Pink. Za KRIK je rekla da je potpuno iznenađena.

„Gospode Bože! Zaista ne znam. Sad ste me iznenadili. Zaista ne mogu da se sjetim šta sam tada radila ili šta je bilo, da bih mogla to povezati s tim”, rekla je Miletić.

Vjerovatno je bila na meti zbog tadašnjeg partnera Branislava Prostrana — koji je tada bio zamjenik direktora državne firme za trgovinu oružjem „Jugoimport”. Prostran je danas uticajan član Srpske napredne stranke, a prije angažmana u „Jugoimportu” bio je predsjednik opštine Zemun.

Istog dana u junu, kada je tražena Miletićkina lokacija, lociran je i telefon Prostranovog nadređenog, direktora „Jugoimporta” Jugoslava Petkovića — što se ponovilo i nekoliko puta narednih mjeseci, pokazuju dostupni podaci. On nije odgovorio na pozive novinara za komentar.

S novinarima nisu željeli da razgovaraju ni vlasnici IT kompanije „Khaoticen” Siniša i Nemanja Narić, čiji su brojevi locirani više od 20 puta tokom 2012. i 2013. godina. Ta kompanija na tenderima dobija vrijedne državne poslove.

Alat je korišten i da bi se otkrile lokacije nekoliko službenih brojeva radnika Telenora. Iz te kompanije, koja je u međuvremenu promijenila ime i vlasništvo u Yettel, za KRIK su rekli da nisu upoznati sa softverom „Altamides”.

„Yettel nije upoznat s softverom ‘Altamides’ niti su prijavljene žalbe korisnika u vezi s tim. Nijedan od naših zaposlenih nije prijavio nešto slično”, naveli su iz kompanije i dodali da su podaci o lokacijama osjetljivi i da ih oni kao operator dostavljaju samo nadležnim organima u skladu sa zakonom. „Osim procesa regulisanih zakonom, nemamo drugih saznanja o temi koju navodite.”

Podaci iz Srbije uglavnom se odnose na 2013. i 2014. godinu, odnosno prve godine nakon promjene demokratske vlasti. Tek nekoliko upita za lokaciju telefona datira iz 2008. godine.

Nijedna od meta nije mogla znati da je bila praćena „Altamidesom”, jer ovaj softver nije ostavljao trag na telefonima — za razliku od, recimo, ozloglašenog „Pegasusa”. Nije zahtijevao da meta klikne na neki zlonamjerni link niti je pokazivao znakove karakteristične za daljinsko praćenje — poput pregrijavanja uređaja ili brzog trošenja baterije.

Zbog toga što pristupa osjetljivim podacima, ovakav softver smiju legalno koristiti samo državni organi koji imaju sudsku dozvolu, no novinarsko istraživanje ukazuje da je bilo zloupotreba.

Slučaj italijanskog novinara Đanluidžija Nucija, koji je 2012. objavio knjigu „Njegova Svetost: Tajni dokumenti Benedikta XVI” koja je razotkrila korupciju u Vatikanu, pokazuje da je ovaj alat korišten kako bi se otkrio novinarski izvor. Naime, istog dana kada je knjiga objavljena, Nuci je bio na meti „Altamidesa”, a sedmicu dana kasnije vatikanska policija je uhapsila batlera pape Benedikta pod optužbom da je ukrao privatne papine dokumente i dostavio ih Nuciju.

Sutradan je praćenje novinara prestalo, pokazuju podaci.

U jednom slučaju novinari su utvrdili da je „Altamides” korišten iz isključivo ličnih pobuda. Žrtva iz Velike Britanije nakon razgovora s novinarima shvatila je da ju je pratio instruktor vožnje, koji ju je pratio i koji je, kako je utvrdila, navodno radio u kompaniji koja se bavi nadzorom.

Kako je funkcionisao „Altamides”

Tajna „Altamidesa” ležala je u pametnoj upotrebi zastarjelog sistema SS7, kojeg mobilne mreže koriste za usmjeravanje poziva i SMS poruka. Prvi korak u slanju SMS-a ili upućivanju poziva nekom pretplatniku jeste traženje informacije kojoj baznoj stanici je taj pretplatnik najbliži. Zbog zastarjelosti sistema, ovu informaciju može tražiti svako ko ima pristup SS7. „First Wap” ga je koristio da se fokusira na određene brojeve telefona te prati lokaciju korisnika.

Krajnje kupce, odnosno korisnike „Altamidesa”, teško je utvrditi. Novinari su tokom istraživanja otkrili da su među njima bile Nigerija, Malezija, Singapur, Ujedinjeni Arapski Emirati, Indonezija, Uzbekistan, Saudijska Arabija i Bjelorusija.

Iako se podaci kojima su novinari došli odnose na periode od prije više od deset godina, „First Wap” i danas posluje. Štaviše, dodatno je razvio „Altamides” tako da ovaj alat sada može i da presreće pozive i poruke, te da „hakira” naloge čije se lozinke šalju putem SMS-ova — navodno i razmjenu enkriptovanih poruka na WhatsApp.

Ove nove mogućnosti novinarima je predstavio direktor prodaje kompanije tokom sastanka u Pragu — ne znajući da razgovara sa novinarima na tajnom zadatku.

Undercover novinari na skupu špijunske opreme

Direktor prodaje kompanije „First Wap” Ginter Rudolf početkom juna bio je prisutan na ekskluzivnom skupu u hotelu „Klarion Kongres” u Pragu. Riječ je o događaju ISS World Training, okupljanju ljudi iz industrije nadzora, gdje su državne službe koje imaju zakonske ovlasti i agenti obavještajnih službi iz cijelog svijeta zajedno sa predstavnicima vodećih firmi za špijunski softver. Novinari su na tajnom zadatku prisustvovali tom skupu – pod lažnim identitetima – te snimili razgovore.

Rudolf, ne sumnjajući da razgovara sa novinarima, otvoreno je govorio o mogućnostima „Altamidesa” i načinima da se zaobiđu zakonske prepreke. Novinar mu je rekao da rudarska kompanija njihovog klijenta ima probleme sa ekološkim aktivistima, a Rudolf je odgovorio da može pomoći da ih identifikuju i prate. Otkrio je i da može pristupiti šifrovanim WhatsApp porukama.

Rudolf i vlasnik kompanije, Džoni Gebel, objasnili su da klijent može osnovati fiktivnu firmu u nekoj državi (npr. Južnoj Africi) i preko nje kupiti „Altamides”. Važno je samo da u ugovoru stoji da softver može da se proda državnim nadzornim organima, bez navoda konkretnih država — što omogućava kompaniji da kasnije tvrdi da nije znala ko je krajnji korisnik. Gebel je to nazvao „sivom zonom“, ali „jedinom stvari koja kompaniju može donekle zaštititi“.

Rudolf je rekao novinaru i da su nedavna medijska otkrića navela neke kompanije za nadzor da usvoje ono što je nazvao „etičkim principima“ — jer ne žele biti izložene kao firme čiji su proizvodi korišteni za nadzor novinara i ograničavanje ljudskih prava.

Nekoliko mjeseci nakon razgovora u Pragu, a neposredno pred objavljivanje priče, kompanija „First Wap” je u odgovorima na pitanja novinara navela da „provjerava i verifikuje svakog vladinog klijenta/krajnjeg korisnika u skladu sa sankcijama prije potpisivanja bilo kakvog ugovora“. Naveli su i da svaki ugovor sadrži odredbe koje zabranjuju transakcije sa sankcionisanim osobama i firmama, koje kompanija „strogo poštuje“, bez obzira na usmene izjave prodavaca.

Ron Dajbert, direktor organizacije „The Citizen Lab“ sa Univerziteta u Torontu, koja je pomogla u otkrivanju softvera Pegasus, rekao je da je „First Wap” godinama poslovao u sjeni bez javne odgovornosti, te da industrija nadzora predstavlja prijetnju demokratiji.

„Ova veoma specijalizovana industrija omogućava nekim od najgoreg svjetskih diktatora i despota da potkopaju temeljne stubove liberalne demokratije.“


(Vijesti.ba / KRIK.rs)