U svijetu gdje svaka rečenica zvuči poznato, a ništa se zapravo ne razumije, lik gospodina Lazari iz predstave „Ćelava pjevačica“ postaje simbol tog beskrajnog ponavljanja ljudskih nesporazuma. U tumačenju Momčila Otaševića, ovaj junak apsurda živi između komičnog i tragičnog – između govora koji ne znači ništa i tišine koja govori sve.
Predstava Centra za kulturu Tivat, u režiji Jagoša Markovića, izvedena je četvrte takmičarske večeri 42. Internacionalnih teatarskih susreta Brčko distrikta BiH.
Riječ je o novom čitanju klasika Eugènea Ionesc , komada koji je sredinom prošlog vijeka otvorio vrata teatra apsurda i zauvijek promijenio način na koji gledamo svakodnevni razgovor.
– On je u isto vrijeme i smiješan i tragičan, jedan od onih likova koji ne znaju ni šta govore, ni zašto govore, ali upravo u tome leži sav smisao ove igre – kazao je Otašević Feni nakon izvedbe predstave.
Za njega, „Ćelava pjevačica“ nije samo tekst o besmislu, već ogledalo stvarnosti u kojoj ljudi govore, a rijetko se slušaju.
Posebnu emociju Otašević je podijelio govoreći o reditelju Jagošu Markoviću, s kojim je više puta sarađivao i čiji pečat, kako kaže, ostaje neizbrisiv.
– On je definitivno bio genij. I to ja ne znam kad, kako i da li će se ponoviti. Bio je jedan jedini, jedinstveni. Bio je škola za sebe. Znači, ako sam imao četiri godine škole i šest predstava s njim, ja imam, znači, deset godina škole onda, jer je svaka predstava bila jedna škola – rekao je Otašević.
Na sceni Doma kulture u Brčkom, „Ćelava pjevačica“ ponudila je publiku smijeh koji nije tek zabava, nego i misao – podsjetnik da ponekad "govorimo najviše upravo onda kada ne kažemo ništa".
(Viijesti.ba/Fena)