Indira Šabić u svojoj knjizi otkriva priče iza imena bh. naselja

Znajući da je u imenima naselja skriven razlog zbog kojeg su se Bosanci i Hercegovci prisnije i odanije vezali za zemlju bosansku, odlučila se na zadatak prikupljanja i analiziranja ojkonima. Tako je ova knjiga nastala kao svojevrsni odgovor na izazov savladavanja 6.141 imena naselja, koliko ih je prema Popisu stanovništva 2013. potvrđeno u Bosni i Hercegovini.

- Međutim, da je matematika neumoljiva svjedoči podatak o 542 naselja koja su prikazana nenaseljenim, 590 naselja koja imaju do deset stanovnika i njih čak 1.696 čiji broj stanovnika nije trocifren. Valja istaći kako se ti brojevi odnose na 2013. godinu, i da se u međuvremenu nastavio negativni trend iseljavanja, što znači da su brojevi još porazniji. I zbjeg stanovništva, prouzrokovan prisilnim migracijama tokom devedesetih godina ili kasnijim ekonomskim migracijama, bio je jedan od poticaja u procesu pisanja ove knjige. Zašto? Zato što naselje može bez mnogo čega ali bez ljudi ne može. Pa valjalo bi ih popisati i opisati kako ih ne bismo izgubili, kao što jesmo mnoge u prošlosti - kazala je u razgovoru za Fenu onomastičarka Indira Šabić, autorica knjige "Imena naselja u Bosni i Hercegovini“.

Ona pojašnjava da prateći najjednostavniju definiciju, ojkonimi su imena naseljenih mjesta, pa se u knjizi prilazi tim imenima, njihovoj tvorbi, motivaciji, značenju, porijeklu, preimenovanju ...

- Kontekstualno, knjigu je moguće čitati i kao zbirku priča o naseljima kao simbolima opstanka i snage, o Bosancima i Hercegovcima koji su ih uprkos nedaćama, strpljivo gradili. Tako je ova knjiga, pored onomastičke analize, možda i važnije: slojevita priča o ljudskoj upornosti, malim zavičajima kroz koje se zapravo vidi veličina malenih. Obuhvaćeno je preko šest hiljada imena, što je u mom shvaćanju, poezija matematike a ljepota historije, onomastike i geografije - kazala je Indira Šabić.

Ona ističe da je mnogo ojkonimskog blaga, zajedno s naseljima, nestalo u ratovima, požarima, poplavama, epidemijama i drugim pošastima, što navodi da su od mnogih ranijih naselja nerijetko ostali tek temelji duboko pod naslagama zemlje.

- Zaključak je da ovdje naselja stare i nestaju, jedna umiru, druga vaskrsavaju i nova se rađaju. Vrijeme, naime, stoji ako se čovjek ne kreće. Ali kako Bosance i Hercegovce mjesto ne drži, natjerani u zbjeg, ili iz drugih pobuda, odlaze iz svoga zavičaja, parčaju ga i raznose sa sobom. Tako naselja umiru. A mi, Bosanci i Hercegovci, puni nesporazuma, ratova, padova i uspona, bivšega svega, pa i bivših naselja, trebali bismo se ispuniti i strahom od smrti, da ćemo umrijeti a da nismo bili dobri prema onima koji su to zaslužili. Prema ljudima, jednako i prema zemlji, jer u nemaru, napuštena, izgleda kao prokletija. Jasno je da ova knjiga ne može razuvjeriti ljude da traže posljednje razloge i ne sele iz Bosne i Hercegovine, ne može zaustaviti pražnjenje sela, gradova, ali može vjerovati da može. Da se kroz knjigu nije vjerovalo u bolje društvo, ne bi ni bilo pisane riječi - istakla je autorica.

Pišući o značaju standardizacije i geografskih imena, Šabić u knjizi donosi podatak da je još 1967. na zasjedanju stručnjaka za geografska imena u Ženevi predloženo sastavljanje univerzalnog popisa pojmova koji se koriste u standardizaciji. Popis je kasnije konvertiran u rječnik, koji je do danas objavljen u nekoliko izdanja, međutim, ne i u bosanskoj verziji.

Šabić kaže da, dok je diljem svijeta cvjetala nauka, šireći rezultate, unapređujući istraživačke metode, u BiH se najčešće moralo baviti egzistencijalnim pitanjima. Što je, kako navodi, u mnogo čemu otežalo i usporilo naučna istraživanja, a tako i uključivanje bosnistike u onomastičke europske, pa i svjetske krugove. Ona ističe da takav značajan projekt sigurno ne bi trebao raditi pojedinac, nego preuzeti neka od univerzitetskih ili akademskih institucija.

Autorica knjige se također osvrće na specifične primjere kada različita mjesta imaju ista imena. Tragom toga, ističe situaciju kada je početkom rata u Ukrajini, zbog greške u navigacijskome sustavu, bespilotna letjelica krivo programirana i umjesto na ukrajinski Yarun u Žitomirskoj oblasti, pala na zagrebački Jarun.

Govoreći o takvim imenima na prostoru Bosne i Hercegovine, Šabić navodi da se ne bi lako snašao onaj koji krene u Novo Selo ili Slatinu kojih imamo po dvanaest, Gradinu ili Odžak kojih je jedanaest, deset Gradaca ili u jednu od osam Kamenica.

- Pretpostavimo da bi mogao lutati od nemila do nedraga. Međutim, istini na volju, postojanje više istih imena za različita naselja na malom prostoru kakva je Bosna i Hercegovina, zaista predstavlja problem. Možda bi se neki upitali zašto preci nisu vodili računa o tome i bili kreativniji. Činjenica je da su ranije ljudi imali uži radijus kretanja koji se svodio do prve planine ili veće rijeke kao prirodne granice. Na taj način ista imena nisu predstavljala opasnost da će doći do nesporazuma - naglasila je.

Šabić ističe i to da su problem ojkonimske homonimije u Sloveniji riješili načinom sintagmatskoga proširivanja pa su česta imena naselja tipa: Bistrica ob Dravi, Bistrica ob Sotli i Bistrica pri Tržiču.

- Međutim, ovakav način imenovanja je suprotan principu jezičke ekonomije. Čovjek po prirodi teži da sebe štedi, pa želi da sa što manje angažiranosti postigne cilj. Tako je i u govorenju. Ipak, između tih dviju suprotstavljenih sila koje djeluju u jeziku, prednost treba dati komunikacijskim potrebama - smatra ona.

U razgovoru za Fenu ona je navela i primjere nekih zanimnjivih imena mjesta u Bosni i Hercegovini i regiji.

- Čini mi se dovoljnim da spomenem naše ‘brodove’ npr. Bosanski Brod, Martin Brod, Šićki Brod, i ‘luke’ npr. Banja Luka, Olovske Luke, Oštra Luka itd. Predodžba o moru i lukama bi svakako bila pogrešna. U ranijoj fazi razvoja našeg jezika ‘brod’ je označavao mjesto gdje se moglo preći preko neke vode, dok je ‘luka’ značila plodnu zemlju uz vodu. Dojmljivo, možda čak romantično, zvuče imena naselja Grabova Draga, Brezova Kosa, Ljubače, Ljubinje i slično. Opet smo na krivome tragu ako ne znamo da je ‘draga’ ranije značila isto što i dolina, da je ‘kosa’ padina ili strana brda, dok je korijen ljub - u riječima označavao blatno zemljište. Dosta je takvih primjera koji mogu da zavaraju, jedno da pokazuju i govore a drugo budu i znače - pojašnjava Šabić.

Od zanimnjivosti iz knjige mogu se izdvojiti i podaci da je prema narodnoj predaji ojkonim Kladanj dobio ime tokom osmanskih osvajanja kada su u potrebi da prijeđu rijeku Drinjaču bili prinuđeni izraditi most od ‘klada’ tj. kratkih, debelih komada drveta. Nastanak imena grada Blagaja, Orbini je dovodio u vezu s blagom, odnosno ime je povezano s tvrdnjom kako je na tom mjestu skriveno blago, pa otud i ime. Goražde je prema nekim asocijacijama dobilo ime od riječi “gorenje”, Samobora je izvođeno iz predaje kako se tu nalazio samo jedan bor, dok je ojkonim Stolac tumačen kroz motiv stolovanja srednjovjekovnih bosanskih vladara.

Šabić naglašava da ovih nekoliko ad hoc misli u vezi s narodnim tumačenjem ojkonima upućuju na složenost odgonetanja značenja imena naselja.

- Kao sistem slobodnog tumačenja etimologije imena, pučke teorije nemaju naučni oslonac. Međutim, one ne moraju nužno imati negativne posljedice po naučnu istinu. Sigurno je da potiču maštu i živo kazivanje o imenovanju, ali ozbiljan istraživač ipak mora posegnuti za stručnijim interpretacijama - kazala je.

Kada je riječ o značaju nauke koja se bavi nazivima mjesta za proučavanje lingvističke i kulturne baštine Bosne i Hercegovine, Šabić navodi da imena svjedoče o čovjeku i prostoru s kojim je u suživotu. Predstavljaju njegovu kulturno-historijsku baštinu, zavičajnu prepoznatljivost i posebnost.

-Toponimi su utoliko važniji jer pretvaraju fizičko-geografsku stvarnost u historijsko i društveno iskustvo. Iz tog razloga su važna značajka nacionalnog i teritorijalnog identiteta. A kud će nam veći razlog da ih istražujemo. Zanimanje publike za ovu temu pokazalo je koliko su ovakvi naslovi potrebni našem društvu. Ljudski je život kratak, pa su naselja i knjige dokazi da se ponešto radi i na duže staze - istakla je.

Izdavač knjige "Imena naselja u Bosni i Hercegovini“ je Muzej bosanskoga kraljevstva.

Indira Šabić je vanredna profesorica na Odsjeku za bosanski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli. Doktorirala je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku (Hrvatska) stekavši zvanje doktorice humanističkih nauka iz polja filologije.

Autorica je knjiga “Antroponimija i toponimija bosanskoga srednjovjekovlja", "Prezimena u Bosni i Hercegovini", “Imena naselja u Bosni i Hercegovini” i više od četrdeset naučnih radova u domaćim i regionalnim (Austrija, Crna Gora, Hrvatska, Mađarska, Rumunija, Srbija) časopisima i zbornicima skupova. Sudjelovala je kao izlagačica na velikom broju domaćih i međunarodnih naučnih konferencija, simpozija i okruglih stolova.

(Vijesiba / FENA)