
- Iako je prošlo više od tri decenije od najtežih zločina, hiljade ljudi u Bosni i Hercegovini i dalje žive u svakodnevnoj neizvjesnosti, nepravdi i tihoj patnji. Za logoraše, koji su preživjeli nezamislivu torturu, ljudska prava nisu godišnji datum – nego svakodnevna borba za dostojanstvo, zdravstvenu zaštitu, priznanje i podršku koja bi im trebala biti zagarantovana – saopćeno je iz Udruženja.
Za žene žrtve rata, dodaju, čija je trauma utemeljena u najdubljem ličnom bolu, ovo je još jedan 10. decembar koji dočekuju čekajući punu institucionalnu zaštitu, sistemsku podršku i poštovanje njihove patnje.
Za porodice nestalih, ističu iz Udruženja, svaki dan je još jedan podsjetnik na praznu stolicu, nedostatak odgovora i na čekanje koje prelazi granice ljudske izdržljivosti.
- Nažalost, institucije u BiH i dalje ostaju nijeme pred tim bolom. Umjesto odlučnih koraka, često svjedočimo tišini, odgađanjima i nepreuzimanju odgovornosti. Ta tišina ne boli manje od nepravde – ona je, nažalost, produžava – navode iz Udruženja.
Naglašavaju, da u državi koja se obavezala na poštivanje međunarodnih standarda ljudskih prava, neprihvatljivo je da najranjivije kategorije i dalje dobijaju samo obećanja umjesto konkretnih rješenja.
- Zbog toga danas, 10. decembra, podsjećamo da se ljudska prava ne smiju slaviti deklarativno, nego primjenjivati svakodnevno. Tražimo hitnu i dosljednu institucionalnu akciju kako bi logoraši, žene žrtve rata i porodice nestalih napokon osjetili da žive u državi koja ih vidi, čuje i poštuje – poručuju iz Udruženja.
Pozivaju javnost, međunarodne partnere i sve nivoe vlasti da ovaj dan ne bude samo simbol, nego prekretnica, te da se progovori tamo gdje predugo traje šutnja, jer “ljudska prava ne pripadaju kalendaru — ona pripadaju ljudima”.
(Vijestri.ba / FENA)