Premijera nove predstave Dine Mustafića "Tri sestre" sutra premijerno na sceni BNP-a Zenica

Ovo je 780. premijerna izvedba u 76 sezona, a u jubilarnoj 75. godini BNP-a Zenica, čiji je direktor Miroljub Mijatović na današnjoj pres-konferenciji podsjetio kako će sutrašnja predstava biti tek druga premijera na sceni te pozorišne kuće po tesktu velikog A. P. Čehova. Predstava "Višnjik" producirana je 1989. godine.

- Posebno mi je drago što smo uspjeli našim glumicama i glumcima obezbijediti da igraju jedan klasičan dramski tekst, unutar repertoara koji BNP zadnjih 20-30 godina njeguje - kazao je Mijatović te istakao kako se radi o izvrsnoj predstavi.

Redatelj Mustafić posebno je naglasio kvalitete, potencijal, energiju i posvećenost glumačkog ansambla BNP-a Zenica, koji za ovu predstavi čine: Selma Mehanović, Imam Bubić, Ana-Marija Tomić, Benjamin Bajramović, Snežana Vidović, Enes Salković, Zlatan Školjić, Saša Handžić, Muhamed Bahonjić, Adis Mehanović, Siniša Vidović, Mirza Bajramović, Predrag Jokanović i Sabina Kulenović. 

Tekstovi autora, naglasio je, uvijek su i veliki ispit za svaki glumački ansambl pa tako i ansambl BNP-a i komplatan autorski tim BNP-a.

- Čehov je pisac kojem se uvijek vraćamo u kriznim epohama. Možda u nekim lomovima civilizacijskih i egzistencijalnih pitanja i nije slučajno da je Uprava, u dijalogu sa mnom, željela da postavimo upravo Čehova. Vjerovatno, tada, i ne pomišljajući na to da skoro četiri decenije Čehov nije igrao na pozornici BNP-a. "Tri sestre" je uvijek inspirativan komad, zato što - poput cjelokupnog Čehovljevog opusa, on pruža priliku autoru i cjelokupnom ansamblu da promišlja o svom vremenu, svom bivstvovanju. U velikoj literatutri, kojoj nesumnjivo pripada Čehovljev opus, mi  tražimo neka pitanja koja nas muče iz savremenog konteksta - kazao je Mustafić.

Ipak, dodao je, nemaju ambiciju da nude i definitivne odgovore. Vodili su se, podvukao je, "svojim osjećanjem vremena, svojim egzistencijalnim konvulzijama" te su se bavili mnogim temama koje su željeli otvoriti.  

- Poput svake velike literature, nikada nije zatvoren samo u tom vremenskom kontekstu. Nego je, upravo, kao neki veliki sunđer - u koju god ga vremensku kofu ili kapsulu stavite, on se napuni u svim svojim porama. Tako je i priča o naše tri sestre priča o tome, intenzivnom tenzičnom odnosu periferije i centra - kazao je Mustafić.

Nada i utopija, pohranjene u mašti da postoji neki "ljepši, bolji i drugačiji svijet - gdje se mogu realizirati snovi, ostvariti snovi, naći smisao života, otkriti istina i doživjeti ljubav", postaje sve više udaljenija za junakinje predstave.

Tri sestre Olga (Mehanović), Maša (Bubić) i Irina (Tomić), istakle su kako su, tokom procesa rada, pokušavale da se identifikuju s likovima.

Mehanović je istakla kako je, u stvari, shvatila kako je ona Olga i u svom stvarnom životu.

- Shvatila sam da sam ja žena koja nosi kuću, da ima neke standarde, svoje borbe...Ja sam i privatno starija sestra - kazala je Mehanović, koja je naglasila kako na sceni ima izvrsne partnere te da je uvjerena kako su napravili odličnu predstavu.

Bubić, koja je diplimsku predstavu radila upravo u BNP-u gdje je sada i pripravnica, istakla je kako je rad na ovakvoj predstavi ostvarenje velikog sna.

- Maša je, za mene, apsolutna dijametralna suprotnost od svega što sam ja. Osim, možda, u toj svojoj ironiji, sarkazmu i tom, nekom, odbrambenom mehanizmu – ma daj da se mi,  na ovaj račun, malo našalimo i da to gurnemo ispod tepiha.  Mašina tragedija, po mom mišljenju, je upravo to što je ona - tražeći smisao, pronašla smisao u ljubavi koju je, nažalost, izgubila- kazala je Bubić.

Podvukla je kako su sve tri sestre, pa i njen lik, doživjele promjene koje su ih izmijenile na fundamentalnom nivou, ali da se život mora nastaviti.

Tomić je naglasila kako je Irina, čiji lik ona tumači, „dijete vjere u znanje, neko ko gorljivo traži i žeđa za radom“, misleći kako će joj rad donijeti sve što nema.

- Irina svakodnevno i svakosatno razmišlja o Moskvi. Ne kao nekom mjestu koje je, onako, određeno nekim geografskim položajem, nego o Moskvi kao mjestu u kojem će ona pronaći ljubav, smiraj, smisao i napokon taj rad - kazala je Tomić.

Dramaturgiju i jezičku adaptaciju teksta potpisuju Emina Omerović i Nedžma Čizmo, scenograf je Dragutin Broz, kostimograf Lejla Hodžić, muziku Irena Popović, a scenski pokret Amila Terzimehić.


(Vijesti.ba / FENA)