Obilježena najduža noć u godini - Noć jalda, spoj poezije Hafiza i umjetnosti tazhiba

U iranskoj tradiciji Šebe Jalda nije tek najduža noć tame, već simbolični trenutak u kojem svjetlost najavljuje dolazak novog dana. Ona podsjeća da svaka tama u sebi nosi obećanje svjetlosti, obnove i nade.

Upravo je ta simbolika ove večeri povezana s umjetnošću tazhiba, a tema trideset izloženih radova je sunce, odnosno svjetlost kao univerzalni simbol duhovnosti, znanja i božanske prisutnosti.

Ataše za kulturu Ambasade Irana u BiH Mohammad Hossein Ansari i predsjednik Fondacije za iranistiku Ali Akbar Salehi su govori o noći Jalda i o Hafizovom Divanu.

Kao što Noć Jalda slavi pobjedu svjetlosti nad tamom, tako i sunce u tazhibu otvara prostor unutarnje svjetlosti – svjetlosti znanja, ljubavi i duhovnosti.

- Islamska dekorativna umjetnost predstavlja specifičan umjetnički izraz koji je, poput drugih vidova islamske umjetnosti, izrastao iz islamskog duhovnog univerzuma. Motiv šemse (sunca) jedan je od čestih motiva u iluminiranim rukopisima i simbolizira Božiju svjetlost - kazala je na otvorenju izložbe Selma Pandžić.

Na soframa Noći Jalda tradicionalno se nalaze plodovi poput nara, jabuke i lubenice, čija crvena boja priziva životnu snagu. Tu su i orašasti plodovi, suho voće, svijeće i poezija Hafiza – sve ono što grije srce i okuplja porodicu. Svi ti elementi bili su prisutni i na večerašnjoj sofri, osmišljenoj kao mjesto susreta, zajedništva i radosti.

Noć Jalda uvrštena je na UNESCO-ov Reprezentativni popis nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Osim u Iranu, ova noć obilježavala se i u drevnom Egiptu prije više od četiri hiljade godina, kroz proslavu "preporođenja Sunca“, koja se odvijala istog dana kao i Noć Jalda. Drevni Grci su, također, prvog dana zime slavili Dan božanstva Sunca, poznat kao natalis invictus, pri čemu riječ natal znači rođenje.

Na pojedinim područjima južne Rusije i danas se održavaju ceremonije koje u velikoj mjeri podsjećaju na drevne iranske običaje obilježavanja Noći Jalda. One uključuju pripremu lokalnog slatkog hljeba u oblicima životinja, igranje tradicionalnih igara, raspršivanje sjemenki raznog bilja kao simbol sjetve, te prekrivanje prozora kožom i vješanje vune o stropove prostorija.

Asirci tokom ove noći jedu suho voće, okupljaju se i sijele do iza ponoći, te otvaraju i čitaju Hafizov Divan. Noć Jalda posebno štuju i sljedbenici mazdakizma, dok se posebnim ceremonijama obilježava i među stanovnicima Pamira, područja na sjeveru Afganistana i jugu Tadžikistana.

(Vijesti.ba / Fena)