Legendarni Boban: FIFA je nagradom Trumpu obesmislila pojam mira

Sport bi danas izgledao drugačije da nije bilo utjecaja Zvonimira Bobana na vodećim pozicijama u FIFA-i i UEFA-i tokom proteklog desetljeća. Prošle su skoro dvije godine od njegovog visokoprofilnog odlaska iz UEFA-e, i uvijek je postojao osjećaj da Boban, iskren i principijelan, još ima koraka za napraviti.

Umjesto toga, njegov je svijet, na kontrastne načine, istovremeno smanjen i proširen. Politička moć koju je imao u Zürichu i Nyonu nestala je, ali nijedna od tih funkcija nije nosila stalni javni pritisak i kritike koji su sastavni dio paketa kao predsjednika Dinama - svjedoče to novine kroz oštre komentare nakon poraza u Europa ligi od Real Betisa rezultatom 3:1. „Kažu da je Isus bio dobar čovjek“, kaže on. „Bolji od bilo koga od nas, to je jasno, zar ne? Raspet je, pa ko smo mi da ne budemo raspeti u svom svakodnevnom životu?“

Rečenica tipična za Bobana: retorička snaga koja se vratila prije šest mjeseci - prvobitno kao generalni direktor, a potom predsjednik putem prvih potpuno demokratskih izbora u Dinamu u septembru - kako bi preoblikovala klub kojeg je kapetanski vodio sa 19 godina, prije nego što je prije 34 godine otišao u Milan. Plan je da oživi okaljanu instituciju nakon vladavine bivšeg izvršnog direktora Zdravka Mamića. Sve to preuzima bez primanja plate.

„Cijeli život sam propovijedao ljubav prema Dinamu, prema ovim ljudima, ovom gradu, svojoj zemlji“, kaže on. „A onda, u trenutku kada ti se pruža prilika, hoćeš li reći: ‘Ne, imam 57 godina, bolje da sjedim i odmaram na nekom otoku, gledam more i pecam’? Da ovo nisam učinio, bila bi to izdaja svih vrijednosti za koje sam živio.“

Iznio je Boban svoju viziju, ali postoje i problemi koje treba riješiti. Najočigledniji je taj burni odlazak iz UEFA-e, gdje je gotovo tri godine bio direktor za fudbal, u januaru 2024. Boban je smatrao da je Aleksander Čeferin prekoračio ovlasti predlažući izmjene statuta, koje su kasnije usvojene, a koje bi mu omogućile kandidaturu za četvrti mandat predsjednika. Tada je kritikovao Čeferinove „lične ambicije“, kao odgovor, Čeferin je rekao da Boban „ne zaslužuje komentar“.

Boban je bio utjecajan, iako ponekad frustriran, glas bivšeg igrača među birokratama. Dakle, ima li kajanja? „Žao mi je samo zbog ličnog odnosa s Aleksanderom, žao mi je što se ovo dogodilo.“ Od tada nisu razgovarali. „Imali smo vrlo dobar odnos tokom tih nekoliko godina, kao i s porodicom. Ali učinio sam ono što sam morao i vrlo dobro to objasnio. On je izabrao svoj put, i to je to, i želim mu samo najbolje."

„Ali ne žalim ni za čim, nimalo. Razmišljao sam dva mjeseca prije nego što sam to učinio. Nisam reagovao kao dijete, kao razmaženi klinac. Mnogo sam razmišljao. Dao sam sebi vremena i ostavio vrijeme i drugima da razmisle. Svi će živjeti sa svojim odlukama i posljedicama: ja i drugi također.“

On vjeruje da bi i dalje bio u UEFA-i da se taj raskol nije dogodio. Ali, bilo bi neiskreno da je potisnuo svoje nezadovoljstvo, baš kao što je to učinio u martu 2020. godine, devet mjeseci nakon što je preuzeo funkciju glavnog nogometnog direktora Milana, kada je u intervjuu kritizirao vlasništvo kluba, što je praktično dovelo do njegovog odlaska.

Pitanje je kako bi reagovao da je tada bio u FIFA-i, gdje je bio zamjenik generalnog sekretara između 2016. i 2019. godine prije nego što se pridružio Milanu. Boban je radio uz Giannija Infantina kako bi transformisao ono što je tada opisao kao „uplašenu i izgubljenu organizaciju“. On čvrsto stoji iza njihovog zajedničkog rada, pokrećući opsežnu odbranu VAR projekta, u kojem je imao ključnu ulogu. Mnoge analize, smatra, ne ukazuju na ulogu VAR-a u otežavanju manipulacije rezultatom utakmice.

„Integritet i transparentnost fudbala su sada potpuno drugačiji“, kaže on. Slijedi brza serija činjenica i statistika, u kojoj uspoređuje vrijeme izgubljeno zbog VAR intervencija sa sedam i po minuta po utakmici koliko zauzimaju auti.

Sigurno bi tada otišao da je Infantino povukao bilo koji od poteza koji su obilježili posljednje godine u FIFA-i. Boban ne bira riječi kada govori o „nagradi za mir“ dodijeljenoj Donaldu Trumpu, kojom je Infantino preuzeo medijsku pažnju tokom žrijeba za Svjetsko prvenstvo.

„Nepoštovanje i neodgovornost“, kaže o postupcima svog bivšeg šefa. „Nisam mogao da gledam. Iznenadilo me je što je počeo tako da razmišlja, previše politički, opsjednut političarima i svim tim pričama.“

„Na početku nije bilo tako. Sve je bilo o fudbalu i fudbalerima. Morali smo vratiti FIFA-u u tom pravcu i radili smo to. Kasnije, počelo je ići drugačijim putem. Gianni je uvijek bio odgovoran i vrlo ozbiljan, ali nije svjestan šta sada radi sebi i FIFA-i. Misli da radi najbolje, a zapravo radi potpuno suprotno. Ne bi trebala biti politička organizacija, a sada ovo radi, to je sramotno.“

„Sve ovo ne može negirati sve dobre stvari koje je uradio, i ne zato što sam ja bio tamo. Ali, s druge strane, pokazuje da se put izgubio. Bar je tako sve prikazano kroz ovaj smiješni potez. I žao mi je zbog toga. Žao mi je FIFA-e, žao mi je njega, žao mi je fudbala“, rekao je Boban.

Nadalje, pojašnjava Boban za Dinamovu akademiju - plan je spojiti metodologiju u stilu La Masie sa srcem koje je pomoglo da brojni hrvatski fudbaleri dostignu vrhunac.

„Želimo imati jednu od najboljih fudbalskih škola u Evropi i vjerujem da ćemo je, za nekoliko godina, imati“, kaže Boban. „Da svi znaju da, ako razmišljaju o tome da dovedu igrača iz Dinama, to je obrazovan igrač.“

On smatra da Dinamo može postati kredibilna stanica za mlade igrače iz jačih liga kojima je potrebno da usavrše svoju konkurentnost. Dvadesetogodišnji Sergi Domínguez – „jedan od najboljih mladih defanzivaca na svijetu, ako ne i najbolji“ – stigao je iz Barcelone tokom priprema, što je značajan rezultat suradnje s katalonskim klubom. Dani Olmo je nekada išao sličnim putem. Cardoso Varela, bivši krilni igrač Porta koji je tek napunio 17 godina, široko se očekuje da će uskoro zamijeniti Zagreb za Camp Nou.

Bobanova uvjerenost je hipnotička. Ali mogu li takve metode biti dovoljne da Dinamo postane konkurentan u sportu čiji se elitni klubovi udaljavaju i nestaju na horizontu? „Vjerujem da u vremenu možemo to ostvariti“, kaže, navodeći Atalantu kao model kluba vođenog pametnim odlukama.

Ne želi kritizirati nove proširene formate evropskih takmičenja, za koje smatra da ih je UEFA dobro izvela. Mnogi u koridorima moći priznali bi da je upravo Boban, u jednom od svojih najupornijih sukoba s izvršnim odborom, smanjio novi format Lige šampiona s deset utakmica po grupi na sadašnji od osam.

Slično tome, Boban je bio jedan od glavnih zagovornika Klupskog Svjetskog prvenstva dok je bio u FIFA-i, ali je zagovarao turnir ograničen na 24 učesnika tokom 18 dana, s grupama od po tri ekipe i direktnim izvođenjem penala u slučaju izjednačenja u nokaut fazi. On oštro kritikuje njegov sadašnji format: „Trideset i dvije ekipe i 30 dana, ubijate igrače“, zaključuje.

Posmatrajući Bobana, navodi The Guardianov novinar, nemoguće je ne pomisliti da je prebrzo izgubljen za one koji vode pravac fudbala. Čeferin će vrlo vjerovatno ići nekonkurisano za svoj sljedeći mandat u UEFA-i 2027., a čak i u velikim političkim okvirima, Boban bi imao podršku. Zar ne bi bio iskušan da to pokuša?

„Ne, ne. Znam, znam. Ima ljudi, mnogo njih, često me zovu. Ali ovo je bila prva prava stanica mog fudbalskog života i bit će posljednja. I ona koju najviše volim i najviše poštujem. To je emocija koju ne mogu ponijeti nigdje drugo. Pa šta drugo može biti? Šta više?“

Negdje tamo, u maju 1990. godine, Boban je postao nacionalni heroj kada je uputio leteći udarac policajcu nakon što je izbilo nasilje tokom utakmice između Dinama i Crvene zvezde. Suprotno nekim tumačenjima, taj događaj nipošto nije započeo krvave ratove u Jugoslaviji, ali je Boban preko noći postao snažan simbol hrvatskog otpora. Hrvatska je naredne godine proglasila nezavisnost.

„To je bio kolektivni trenutak, ne moj. Kolektivni trenutak hrvatske omladine koja nikada nije osjetila toliku nepravdu i koja se okupljala oko hrvatske ideje. Bili smo buntovnici, otpor, ali pravi heroji su momci koji su se borili u ratu za našu slobodu. To je mnogo, mnogo veće od mene.“

„Bio sam ponosan na nas tog dana, ponosan na mlade ljude i na način na koji smo reagovali. Šta smo tražili? Slobodu. Učinili smo ispravnu stvar. Nije bilo ničega nacionalističkog, ništa o mržnji između Hrvatske i Srbije, jednostavno pravda i sloboda.“

Mnogo prije FIFA-inog poziva, Boban je završio studij historije, postao novinar i razvijao poslovne interese. „Možda su me događaji u tadašnjoj Jugoslaviji naveli da studiram“, kaže on. Šta je naučio? „Da se ljudi mnogo ne mijenjaju. Ono što se mijenja je naše okruženje, forme i materijali. Stari Grci su živjeli iste sumnje, probleme i strahove kao i mi danas.“

I ništa nikada ne bi moglo promijeniti Bobana. „Možeš pročitati milion knjiga ili dobiti milion diploma, ali ja sam fudbaler u svojoj duši“, kaže on.

Ponekad uzme par kopački i odlazi na teren akademije s Capellasom. Nema mnogo hrskavice u koljenima, ali se pridružuje igračima do 14 ili 15 godina, pokušaj da igra s timom do 17 godina bio je ipak previše.

„Ono što sada vide ne može ih previše inspirisati“, kaže on. „Nikad nisam bio defanzivan, uvijek sam bio igrač za akciju i inicijativu. Od svoje četvrte ili pete godine, mislio sam da je moja jedina misija u ovom svijetu da igram fudbal. I dalje, cijelim srcem, još uvijek sam to dijete.“

(Vijesti.ba)